INSTANT POEZIJA

OTVORI TOPIKE POD
RAZNO
ISPRDI SE NA
PRAZNO
ISPADA KO'
ZNANJE
USTVARI JE
SRANJE
OSIM IZUTETKA
DVA,TRI
UKALJU´ITE SE
SVI
JER PLJUVANJE I
KRITIKA
TO JE TA
- POLITIKA!

NISI TREBALA

Nisi trebala
tako brzo otići.
Sad sam samo
postao otkinuti
list notnih zapisa
sa tvoga klavira.
One zavjese
pune poruga
i nje¸ne zezancije
pretvorile su se
u izblijedjele krpe
obje¨ene između ničeg.
Nisi trebala
tako brzo otići.
Sve je prazno i hladno...
-jedino u vazi
umjesto cvijeća
toplina pepela
kazuje o bistvovanju
neispunjenih ¸elja.

U PLAVETNILU

U plavetnilu
spazih
danas
kako se soko
mazi sa visinom.
Gospodar leta
o¨tro gleda
podanike svoje
ne bi li otkrio
tko mu se
¸rtvom nudi.
A onda se osvrnuh
i pogledah
ljude oko sebe
- same svrake.

STUBOKOM VJETAR MIJENJA

Stubokom vjetar mijenja
krlju¨ti rasute po sjećanju.
Iz ponora besmrtnosti
naviru utvare pro¨losti.
Poput čađe,prijemljive ,meke i podatljive
betonski te¨ke i tvrde
uzdi¸u se u beskraj mora.
Monotono zvuči vapaj jeda
surogatom se pokriva osjećaj.
A ispod mostova poru¨enih
siva rijeka tiho prolazi.
Valja i teto¨i u svojim dubinama
trula trupla ¸rtvovana
a gore pri povr¨ini
¸uta govna
netom iskovana.

NOCTURNO

Ukapljen u vremenu
vjerovati ću nikome.
Ne pitaj me za pro¨lost
jer ni budućnosti nemam.
Nabacujem na sebe
mutne obrise
od trnja.
Samo ću rijeku
dotaknuti du¨om
da me odvede
i da besmrtnost sanjam...

NISAM NAPISAO NI...

Nisam napisao ni
redak
a digoh se ubrzano
i natočih bevandu.
Karakterno
u svako slučaju.
Ča¨a na jednoj nozi
a ljeska se u staklu.
Samo iskre neke
mi naznačuju
da to zure
oči moje.
Fausssst!
Rekao bi
- maelstorm.
Ma čekaj malo,
ljudi poput mene
jo¨ toče - gemi¨te
a moja spodoba
lju¨ti vodu bez mjehura
sa nekom bojom
nestalih Feničana.
Ljudi, zar ne vidite
da i meni je krv
poput mora slana...
Dobro,
znam da
nikad neću imat' čamac
Niti bacati popune i vr¨e
parangale mogu sanjat'
za mene su
otoci samo
starci
ostavljeni tamo
u plavetnilu.
¦apat vjetra
u čempresu
i notorno zujanje
zrikavaca
namjenjeni su
nekome drugom.
Moje more je
u litri
u karminu
suncem
ovjenčano.

KURVA

Dopusti da te gledam
kada suton ¨eće tvojim zjenicama
kada ruka grči trenutke
koji svetle tamu zaborava.
Kada su reči te¨ke
poput olova i guste kao talog.
Kada ostaju samo uzdasi
dugi i spori
poput teretnog voza.
Dopusti da te gledam kada se utapa¨
u bjelini svoga tijela
ti, koja uzima¨ novac
ti, koja va¸e¨ ljubav na dekagrame
upakovanu u blistav celofan.
¦to ima¨ da mi ka¸e¨ ako te gledam?
¦to ima¨ da mi ka¸e¨
kada uzima¨ taj novac
merilo moje mu¨kosti.
Dopusti da te gledam...
ta ja sam jo¨ uvek - mu¨karac
zar ne

NITKO NIJE REAGIRAO

Nitko nije reagirao
i nikoga se nije ticalo
kada je umjesila svoje prve korake
u slatku toplinu podatnog kala.
Uz buran ritam
radoznalog srca
i uzbibano njihanje
njenih blizankinja
popila je svoj pečat
samotnih isku¨enja.
Iza i ispred i dalje se durio
uobičajeni svijet
pun podvala i dvoličja.
Samo je ma¨ta ostala
krvavo odbačena
onako pored puta
nijema i kruta
poput obeliska
jednog pre¸ivljenog
djetinjstva.

NITKO JOJ NIJE PISAO PJESMU

Nitko joj nije pisao pjesmu
jer njoj ne treba pisati vele...
zna to ona i sama...
o sebi...
o drugima...
i zato joj ne treba pisati pjesmu.
A znam da je ranjiva
da je prokleto nje¸na
da tra¸i i čeka ruku
koja će joj na svom dlanu
pru¸iti taj zlatni prah
tu pjesmu
svemirskog blistavila
opojnog u gledanju
ubojitog u grudnom ko¨u....
A vele ne treba njoj pisati pjesmu
kao da ona.. eto...
sve zna i mo¸e


a ona bi samo mali laser da joj donesete
da mo¸e proniknuti u du¨u svakoga
u njegov ko¨, srce du¨u,mozak
u potrazi za zlatnim prahom
tim svemisrskim blistavilom...

Ja nemam laser
imam samo nadu
da će te njene nosnice
oteti feromone svakida¨njici
i u njma potra¸iti taj čudotvoran prah..

eto zato pi¨em tu
jebenu pjesmu
premda je daleko od mene
tamo prema istoku
prema Google Earthu
528 kilometara
u smjeru 118 stupnjeva
pa se vi jebite malo
ako mislite da ćete samo tako
sku¸iti gdje je to i tko je to...
e... malo sutra!


I zato pi¨em NJOJ ovu pjesmu.....

ISPOD MOSTA

Ispod mosta
vodi put za nigdje
valovita mutna voda
ne priznaje ničije obrise.
¦um nedu¸nih du¨a
u ustima radoznalih riba.
Ne bacajte kamenje
pla¨ite samo ¨tropotom
ispod mosta
vodi put za nigdje
niti krugovi
ostati neće...

LULA MORA UMRIJETI

Lula nikada nije razmi¨ljala
ni o smrti
niti o jelu.
Za nju je ¸ivot bio
samo tekuća vrpca...
Lula je bila podatna
i ovisna o ubodima
ubod radi silikona u sise
ubod radi silikona u usne
ubod radi antibiotika
ubod radi pobačaja
ubod radi zuba
ubod radi ¸lice
ubod radi uboda
uboli i brata
no¸em.
I na¨li je izbodenu.
Mrtvu.
Na leđima.
Na leđima je¸a.

U TI¦INI STVARANJA

Na rezmeđu puteva
stvarnosti i ma¨te
u ti¨ini stvaranja
gazim po ispru¸enim
rukama.
Nijema lica ne odobravaju
a oči skreću u tamu prolaznosti...
Da li stvaram
ili si samo umi¨ljam...
dok slu¨am kako
tuđi snovi
lutaju oko mojih pozora.
I ne treba ih unakaziti
nego samo pustiti
da lelujaju
i ne taknu stvarnost
da se ne - razbiju.
U ti¨ini stvaranja
umi¨ljam si
da to samo ja
mogu čitati.

SMRT JE MOJE DRUGO LICE

Uokolo vrtuljak krugove broji
¨kripi starost uz dječju ciku.
Tamnoplavo nebo svoje suze znoji
Parovi se pare i kriju od svijetla
¦umi li¨će u ¨ljiviku.

A ja stojim u tami idalje
izbrazdane ruke gore
krezube mi vise ralje
sjenu rade sve do
raskopčane trule odore.

Zelenkasto siva utroba sad visi
preko hlača kao cijevi orgulja
u ti¨ini grobnoj u pogrebnoj misi.
Smrdi drob i cipele mokre
i slijepljena kosa sada sva od mulja.

I tako se vrtim oko sebe
uz ringi¨pil svih nada i snova
ova večer nije kao druge
ona čeka sad i tebe
da ti ¨apne - isponova.

U MAJU

Makovi su svuda
oko mene
crveni poput krvi
koja lipti mojim ¸ilama
skriveni ili izlo¸eni
sa svojim
mekanim laticama
poput
tvojih usana
vla¸nih i rastvorenih
spremnih
na samtasti poljubac...


Gore je nebo
i oblaci neki
u okeru
ili smeđoj boji
kao izlistana
stara knjiga
potrganih stranica
sa slovima
koje prosipa
po djetelini...


Sagnuti ću se
pokupiti
ta

s
l
o
v
a

i vratiti ih nazad
u bezdan nebeski
u tu knjigu
punu tajni
neka čuva
ono
¨to nas
ve¸e...

TABANAM BESCILJNO

Tabanam besciljno i nekorisno
po već vrućem nogostupu
ovog uznemirenog i ludog grada.
Promet rokće oko mene u¸arenih očiju u limu.
Smrad se smradom nadopunjava
a strah sa gladom utrkava.
I ja u toj trci sudjelujem
lomeći koljena i kri¸a
tra¸eći sveti gral u obliku jednog A4 - papira.
Iska¨ljavam pra¨inu
osu¨enih ispljuvaka sa asfalta
do u mladoj travi drvoreda
uspavana psećja govna tamna.
I pogled mi se di¸e uz nalickane fasade i ¨tukature
gdje su prozori čvrsto zatvoreni
a krovovi mrki , natmureni.
Samo mladost nasmijana i opjevana
iskričavo smijehom kliznu pored mene
i jo¨ dugo njihov osmjeh me ne mine
nego osta u zagrljaju tek procvjetalih kestenova.

PIJEM VODU

Pijem vodu
i ne kanim
roniti suze
beskorisno
jer kroz
koprene umilne
padam polako
i neda mi se
nekako
dosezati u obzorje
sve je tako
meko
podlo¸no
i tiho
već pomalo
kroz sam
smije¨im se
kako neće
biti akcije
sve do
-obdukcije !

PROLAZI LJETO

PROLAZI LJETO
I NUDI MI SMIRAJ U ZLATU I PURPURU
POSLIJE BIJELOG DANA U PRA¦INI
NUDI MI TAJ GUTLJAJ NEKTARA
U TI¦INI ZALASKA
SAMO PTICA NEKA MINU NA BRZINU
I UZ BRI´NI KLIKTAJ
POTSJEĆA ME DA I JA POTRA´IM KRILO
I DA SE UVUČEM U TOPLINU
I BEZGLAVO SE I SIGURNO
PREPUSTIM OSJEĆAJIMA
JEDNE PROHUJALE MLADOSTI
PROLAZI LJETO
I POTOK ´EDAN VODE
ODLAZI U SUMRAK
IZNAD MENE NEBO TAMNI
A ZVUK ZVONA
PLETE ODU SVEVI¦NJEM
NAOKOLO SVE JE TI¦E
STOJIM I ČEKAM PRVE ZVIJEZDE
DA PROČITAM ZORNO ¦TO MI TAMO – PI¦E ....

HODAM

Hodam,razmi¨ljam
u tom brlogu
svijetlosti i tmine
zar su ba¨ tako
nu¸ne misli te ra¨čupane
dok tutanj ¸ivota
me ne mine.

Koliko sam samo la¸i
na obraz obljepio
koliko obećanja tvrdih, zanemario
kada nisam htio a ipak sam znao
u vremenu tog rada i nerada
du¨u sam
oslijepio.


Treba li neki razmak izgrepsti
preskočiti dopu¨tenje
ili mo¸da sročiti
ispriku la¸nu,sočnu
napit se komedije slatke
i tra¸iti
opro¨tenje...


Hodam,
razmi¨ljam
prekopavam svu baga¸u sjećanja
godine su tako, lako
pre¨le pored mene
i sit sam prijekora i tap¨anja
ljudskosti la¸ne
- beskorisnog vijećanja.


I pustite me već jednom
da utonem u sebe,
svoj ¨ljam
predvečerje ovo
nek se svima ruga
ukradite za sebe
sve nade i snove
ostavite mi samo
da hodam
i
razmi¨ljam.

DAJ ME ČUJ MALO

Pa dobro, ¨to ti misli¨
da sam ja neki papak
koji će padati na tvoje fore
koje si nahitala tamo ispred
svojeg dru¨tva, da se malo
napravi¨ va¸na, a ne misli¨
li da si time povrijedila mene
i osakatila nas?

Evo, odričem se svog egoizma
kao ¨to bi se trebala i ti
odreći neozbiljnosti
a ne da se gubi¨ između
kolekcije Barbika i Kenova
¨to ¨utke nose najnovije
krokodilske krpice
i ¨to ti ja znam koje sve ne
fore iz Italije.

Pa daj se samo pogledaj
kako si smije¨na sa tom cigaretom
kad znam da inače ne pu¨i¨ pred mamom
i stari bi ti odvalio vrućicu
samo da dozna ¨to si mu
popalila.

Ovo dru¨tvo je gomila
ono nije za tebe
oni te ne ¸ele
oni ¸ele samo sebe
ponaosob.

Svaka druga individua je
konkurent njihovom egu
i oni znaju da je trebaju
poniziti bilo kako bilo kada.
Oni su izloz ta¨tine
i trule¸i koja usisava
zadnje rudimentne ostatke
bića ¨to su ga nekad
prozvali čovjekom.

Ma to su zombiji
zar ne shvaća¨?
Zar se ne stidi¨
da ti i mlađa sestra
savjetuje da ih se okani¨
i da te ogovaraju iza leđa.
Pa daj se malo uspravi
pogledaj oko sebe
ovi te vuku na dno
u kal.

Pa preko tebe će mar¨irati
svoj samrtni krug
koji vodi u ni¨ta.
Jo¨ nije kasno
da se predomisli¨
i jo¨ uvijek se
mo¸e¨ nasmijati i
reći svojoj staroj da
si se samo zezala...


I daj,
molim te
vrati joj već jednom
tu
- prokletu ¸licu!

NE ZVJERAJ U PRAZNO

Ne zvjeraj u prazno
općini se bojama
ma, ispali hormone
pa onda uroni u taj ritam
septima i molova.
Suha usta i
miris znoja
u ko¸noj jakni.
Baby, it's only R'N'R !

ORGAZAM

Usisavam zrak
zveketom
sukobljenih zubi
nogama
u produ¸enoj če¸nji
procurio svemir
u zagrljaj znoja
titraji svijetla
gube se u olovnoj
samrtnoj postelji.

POETIČNOSTI

Pregr¨t molekula u ruci
prelijevaju se preko ruba
i blistaju u svom padu zrcaleći jučer
projecirajući - sutra.
Netko se rodi
poput lutnje sa mnogo ¸ica
netko sa četiri i gudalom
plijeni ma¨tovite magline
netko na jednoj ¸ici turobno gusla
a netko samo pi¨e note koncerta u vakuumu.
U paperju paprati i li¨aja
nijemo se legu jaja
čemera i poezije gladnih.
I ako uzdigne¨ te ¨ake
otvrdnule od savjesti
povrh tijela i sunca u podne
i kad' prope¨ te molekule sada slavne
i pogledaj u dlanove svoje
i reci dali nadzire¨ li te¸ačke nabore
ili zvijezdanu bistrinu nebeskog svoda...

NIČIJA NEBRIGA

Ničija nebriga
nemo¸e se smetnuti
niti um pomračiti
niti ¸eljan znanje piti
niti jantar okititi
samo pusti glas
da si dio ovog svijeta
svemirom se okru¸iv¨i
maglinama se umiv¨i
samo pustopoljem
stremim ¨upljim korakom
plućima punim i uspravnim
i dobro slu¨am vjetar
koji ¸ivot donosi...

DVOJE SU BILI

Dvoje su bili
zalog za vječnost.
Dva bića
dva srca
dvije du¨e...
Stvorili su
od sebe
cijeli brojni niz.
Njihovih bića
- vi¨e nema!
Njihova srca
- ne kucaju vi¨e!
Njihove du¨e
- kriju se u drugima!
Njihova vječnost
postala je
- povijest !

ANATOMIJA JEDNOG

Na pustoj pla¸i
posipanoj umornim suncem
u plićaku blizu usahle stijene
tucaju se izgubljeni i odbačni...
´uti ručnik i prozirna boca od vinila
otpale etikete.
Pijem kavu
uz rub ceste prema moru
a uz stopala ¸ivot i dalje kroči
sa ostacima pljesnive salame
pokrivene mravima.
Ni cvrcčima se svirati neda
jedino galebovi podr¸avaju svađu
kraj otvorenog kontejenera.
Za¸mirim i otvaram nosnice
no osim slanog mirisa mora i usahlog povrća
zabranjen je miris znojno golog ¸eskog tijela
i odbjeglo vrijeme me tjera opet
da doručak dijelim sa muhama.

EVO NAS

Evo nas.
Tu smo.
Sa gledi¨ta perspektive - zadnja stanica.
Osjećam se kao da sam jo¨ u tramvaju.
Ako se okrenem, znam da iza mojih leđa,
uranjam u samo mrmljanje i zadah znoja.
No nisam sam u tome.
I ti si.
I godine zajedno sa nama.
Sada, kada sam daleko od svega , toga...
i kada nas ve¸e jo¨ samo blje¨teći ekran
i klikanje po tipkovnici.
Jo¨ uvijek nosim onu tvoju nasmijanu sliku.
U sebi.
I znam da ću morati napraviti taj korak, pokret...
i bar jo¨ taj jedan klik....
-Delete!

DVIJE KAPI

Poljubile se dvije kapi
u raju oblaka
i gledaju odzgo
u zelenu divotu
-svaka.
Vesele se tom svijetu
čedno
i poletjele zrakom
vrijedno
te uz smijeh ki¨e
rasprsle se dvije kapi
male
ni sluteći nisu mogle znati
da su nekom ¸ivot
-dale !

MOJ SVIJET

La¸ni idoli
sa jumbo plakata
uspje¨no obećavaju
hrpetine la¸i.
Zakr¸ljala trava
kao trula salata
preko psećih govana
prijateljstvo tra¸i.
Ovo vrijeme nema danas
daleko je sutra
o jučer samo slu¨am.
Puno tra¸e od nas
¸ivot nam izmiče i pada
poput kruha iz ruke
na onu stranu
gdje obično ima putra.
Potro¨ene iluzije
i tlapnje razne
to je svijet u kojem ¸ivim
poput probu¨ene
stare kante -prazne.

SAN

Mo¸da tvoje
oči sanjam
IZGUBLJENA LUTKA
i crvenu mrlju
na tvom licu
¨to poljubac nutka.
Mo¸da tvoje
grudi sanjam
na uglu jastuka.
Da bar¨un tvog
tijela procuri kroz moje ruke
tad ne bi znao ¨to su muke
IZGUBLJANA LUTKA.
Mo¸da sanjam tebe
u pustom polju
gdje se samo ¨eva kreće
daleko tamo
gavranovi dreče..
A dvije ruke
tresu mojom du¨om
tvrde kao alem
grube poput - drvosječe!

ISPRIKA

Zar mi ne mo¸e¨ reći
onako obično: - ne seri!
Zar je vjera jedina podloga
za komunikaciju?
Zar postoji samo jedan bog?
Tvoj?
Zar ne mo¸e¨ shvatiti
da je dijalog - rukovanje du¨a?
Zar je potrebna ta tvoja gestikulacija
sa - AK 47 u jednoj ruci?
Zar sa patnjom koju nanosi¨
misli¨ da ima¨ pravo na tuđu ispriku?
Zar tra¸i¨ tu od mene ispriku
jer si me - proma¨io?
Pa, dobro!
Evo, ispričavam se
¨to si me proma¨io
Ispričavam se ¨to sam jo¨ u stanju
reći ti ono ¨to mislim o tebi.
Ispričavam se ¨to te nisam
mogao upoznati
niti pogledati u oči
jer je to netko drugi
spriječio u ovom momentu
koji si mu vjerojatno
ti nametnuo.
Ispričavam se ¨to sam stavio
i tvoju najnoviju sliku
znajući da te i drugi neće prepoznati
osim onih tvojih drugova
- po oru¸ju...

MR´NJA

Ja pijem svakodnevno
mrski otrov sebi namjenjen...
Sunovraćujem se u beznađima
antracitno obojnim
bez kraja i početka. Ja mrzim.
Ja se u¸urbano bodem
mutnim odbljescima sjećanja
eksplicitno tra¸eći
ponavljanje do kasapljenja.
Vrijeme bez distance. Ja mrzim.
Ja se zatvaram
u tom kobnom krugu
bje¸eći od pomaka
i nabreklih vena
u crnilo memorije
ja mahito urlam. Ja mrzim.
Ja drhtavo tra¸im
prokleto koplje

da ga zabodem u neprospavane noći
i da rasparam nepostojeća jutra

jer naprosto ja samo - mrzim!

OPRO¦TAJ

Prekopavam i popikavam
se u sjećanjima...
Jo¨ uvijek
se gu¨im u navikama...
Moj dan
vi¨e nema jutra
ni vjetra
ni ki¨a...
A list treperi
sumorno čekajući
svoju jesen
bez ploda
bez nada
samo
pad.
Usporava ritam
svijetla
mrači se...
Na putu
pra¨ina mazno lije¸e...
Tiho, skoro nijemo
cirkus odlazi...."

FRUSTRACIJA

Davno je pro¨la ponoć.
U prozorskom odrazu
natječem se sa budalom.
Ja gledam van,
on gleda unutra.
Na podu zadovoljan pas
gromoglasno hrče.
"Koji od nas je u pravu?"
upitam onog u odrazu.
On samo miče usnama.
Neka nijema budala.
Ja bar mogu čuti
samog sebe.
Da li je to prednost?

ČE´NJA

Če¸nja je kap vode
pokrenuta na vrućem dlanu
izgubljenim u pustinji...
Če¸nja je miris praskozorja
dosegnut prerezanim ¸ilama
okrutne stvaronsti...
Če¸nja je tihi ¨apat
molidbeno upućen
smrvljenim trenucima pro¨losti...
Če¸nja je grčevito trzanje
zmijinog tijela li¨enog glave
i otrova smrtno znati¸eljnog...
Če¸nja je sestra dugim uzdasima
valova svjetskih mora
upisanih u kamen...
Če¸nja je tamna, gusta
poput venozne krvi
prosipane u pra¨ini...
Če¸nja je zadnji uzdah
potisnut nje¸no
u magline sazvije¸đa...

ZADNJA PO¦TA

Moja zadnja po¨ta je sivo smeđe boje.
Moje zadnje misli su nestali mjehuri.
Moje ruke su uredno slo¸ene poput neupotrebljivog alata.
Moje granice nisu beskonačnost uma nego pragmatika limenog stola.
Moj govor razumiju tek ¨kolovani forenzičari.
Moje oči su nijeme a vri¨tim dok vas gledam pogledom ni¨tavila.
Mojoj smrskanoj lubanji, tek je vjetar ¨aptao mirisima.
Mojoj mami jo¨ nisu ni¨ta rekli.
Moja je utjeha da ćete i vi ¨utjeti o tome...

TI¦INA

Ti¨ina je.
Refleksije pomračenja...
¸utoplave siluete....
Odakle dolaze ti.... ljudi?
Gledam tramvaj
bez lire i bez poda.
On nikoga ne vozi
samo ¸utoplave siluete...
Gledam tu¸na lica
stramputica
crne oči mrtve golubice
izgubljene u trnju
odbačenih navika.
Samo ¸utoplave siluete...
Odakle dolaze
ti.... ljudi?
Ti¨ina je.
Jedino tihi ¨tropot krvi
u kanalizaciji
vreba kraj svog putovanja.

MOLITVA

"Eto me trudan pred zidovima Tvojim
postavljenim od Tebe Gospodine.
Pred njima ostavljam strepnje i nadanja
koje nisi ispuniti htio.
Ako si patnjom htio iskupiti
grijehe ovog svijeta za¨to si oti¨ao
prepustiv¨i je nekima.
Kakvo je to Kraljevstvo nebesko
ako ne stoji na temeljima jednakosti i tolerancije.
Ako si Ti moj Bog i nema drugih bogova
za¨to si dopustio da samo da Ti
četvrtina pučanstva vjeruje.
Ako si utjelovljenje ljubavi
za¨to većinu vodi¨ putem pakla.
Za¨to radost ¸ivota koju si im Ti udahnuo
lako se odriče¨ onima bez kr¨tenja.
Objasni to onim tek rođenim
i netom preminulim u siroma¨tvu...
I ne uzmi mi za zlo jer Te ne razumijem Gospodaru
i ne uvađaj me u napast koju si pred mene postavio."

KONAC

Besmisleno je sada govoriti o nekoj ljubavi
kada si viđena na TV u reporta¸i na
stra¸njem sjedi¨tu skupog automobila
i ¨tedi na tim suzama jer paraju jedino
tvoj Max Factor i ostavljaju brazde na
napudranim obrazima.
Sestra te je poku¨ala opravdati ali je
ta priča pala u vodu poslije jednog kina,
kave i ne¨to bjeline a da time nisam mislio
na stolnjake i plahte koje su dakako
daleko od te metafore.
Mater ti radi poput roba do večernjih sati,
omalova¸avana i prevarena ne sada nego i u budućnosti
jer poslodavac daje dio plaće kao - narukvicu.
Lol penzija bi se reklo.... Odlučio sam ostati sam.
Tu i tamo upalim kompjuter i odigram neku igricu.
Gadi mi se već i Internet i svi oni blogovi pobacani po njemu....
ah da, kada smo već kod toga,
daj molim te, izbri¨i moj mail i moju sliku na njemu.
Kako je danas jednostavno i ugodno prekinuti.
Jedino ne ku¸im...za¨to se ljudi - ubijaju?

TEMA

Tema...trema i dilema
Ne ufam se pru¸iti ruke
uroniti u crnilo zore tamo
iza izgubljenog horizonta...
Moj bitak nije svitak
i praznina obrisane ¨kolske ploče
jelovnik je izno¨enog ¸ivota...
Iza mene nema tragova ne lebdim
postojim u vakuumu
iza plota zaboravljenih ¸elja
crvljivo sjećanje je poput
otrganih listova salate
uvelih i zaboraravljenih
iza radnog vremena tr¸nice...
Ako ne bude barem neki lahor
pokrenuti će me jedino
neumoljiv hladan ¨mrk Čistoća
a fluid mlaza odvesti me do
bezdana nestajanja...
Oprostite mi na disanju
i tro¨enju va¨eg kisika....
I molim Vas.... Stanite u red....

SMRT JE F - MOL

Smrt je F-mol.

Vla¸na, sipka
jesenska ki¨a.
Tisuće violina
razbacane u mahovini.

Smrt je F-mol.

¦u¨tava,¸uto-smeđe-zelena.
Purpurno li¨će
u gomilama.
Smrt je F-mol.

Ugvaljena sivim
gnijezdom
granja i perja
ogrlicom kostiju bijelih .

Smrt je F-mol.
Udavljena tmurno
morskim dubinama.

Smrt je F-mol.


Smrt je F-mol.

Fortissimo ¸utih
plamenova
umjesto kose
preko lica
kremirane djevojke.

Smrt je F-mol.

Suhi prasak ¨tapa
ispu¨tenog
ko¨čatom ¨takom.

Smrt je F-mol.

Bljesak, bol i mrak
na kraju trzaja
napetog konopca.

Smrt je F-mol.

I smeđi ¸amor
¨to je okru¸uje...

Impressum

Texte: Ivan Adamec
Bildmaterialien: Ivan Adamec
Lektorat: sandolina
Übersetzung: naslovnica: kreativno razmisljanje. slika2: posveta 20 stoljecu
Tag der Veröffentlichung: 18.10.2012

Alle Rechte vorbehalten

Widmung:
Hodam... razmi¨ljam... kada stanem, unaokolo ispadaju slova sama od sebe...