Oh.moje More

Kako isplesti kosu sa grebena koju su valovi zapleli, i napustiti pjesmu
sirena od kojih se ne mozes otrgnuti...


2006 - 2009


Znas li ljubavi...

Znas li ljubavi...
U pjeni satkana
U skoljci moje duse zivis
Kao biser cuvam te
U svojoj dubini.

Znas li ljubavi...
Da u valu sjete
Dozivam tvoje dodire
I predajem se Moru na cuvanje.


Znas li ljubavi...
Da dan nema svjetlosti
A noc snova
Ako u njima ne postojis ti.

Znas li ljubavi...
Koliko tisina ubija
Dok uzalud cekam
Sum svemira u tvojim grudima
Riku razbijesnjelog vala
Na svojim bedrima.


Znas li ljubavi...
Da vrijeme ne brise trag
Tvog poljubca
Miris dima
Okus vina na usnama...


Ne boj se...

Ne boj se...
Ja sam samotni lutalica
Na tvojim bespucima.

Ne boj se...
Ne trazim nista
Osim da te nosim u mislima.

Ne boj se...
Daljina nas razdvaja
U srcima.

Oprosti mi...
Pomislih da vidjeh
Tracak ljubavi
U tvojim ocima.

Ne boj se...
Prevarih se...
Oprosti mi...


Samo mi rijec treba

Samo mi rijec jedna treba...
Samo zvuk pjesme
I cijeli mi svijet
Ponovno lezi u rusevinama.

Samo mi rijec jedna treba...
A zelim hodati
I plesati na bodljama
Bez krvavih stopala.

Samo mi rijec jedna treba...
Dok slusam sumor suhih listova
I krik gavrana
Sa ogoljelih grana.

Samo mi rijec jedna treba...
Da osjetim koprenu od kapljica
I sivi zagrljaj magle
Na svojim obrazima.


Dok postojim

Dok postojim...
Prozirna sam koprena
Koja te obavija mislima
Vjecno zarobljena
U zrnu soli sa tvojih usana.
Sanjam...
Zitna polja
I miris usnulih ruza na dlanovima.
Disem opori zrak
U svijetu iluzija i praznih dodira.
Zadnje sunceve zrake traze put iz mraka...
Tope se iz leda sjevernih glecera
Napustaju leglo zmija i gustera
..Koliki je razmak izmedu Pakla i Raja..?


Oh, moje More...

Zatvaram jos jednom vjede
I dozivam sjecanje
I pogled tvoj u noci
Na jastucima tuge...
Otvaram jos jednom bol
Sto gusi zadnju nadu
I slusam rijeci
U kojoj postoji drugo tijelo
Druga kosa i oci…
Oh, moje More..
Sakrivam suze od tvog pogleda..
Dok bol se poput plime razliva mojim grudima..
Nebom plove tamni oblaci sjete
I urla dusa (dok razdires mi sne..)
Guse me neostvareni dodiri na putu stvarnosti..
Tvoja sam sjena
Tvoja obala
Neistrazena litica..
Sanjalica koja se ubija ...


Ja nisam ona

Ja nisam ona ciji dah ostaje u sjecanju
Samo sam sjena...
Samo tuzan pajac koji seta praznim odajama
I sanja....
Sanja More koje buci i odnosi me.
Znas li...
Koliko je bodlja ostalo u meni
Koliko boli sjecanje
I kradu san rijeci sa usana skitnice.
Jos vezu me lanci ljubavi
Na livadama divljeg pastuha
Miris uzavrelog znoja...
Zelja davanja...
San...
Igra vlaznih tijela...
Vino...
Andeo...
Riblja pasteta u kutu usana.
Zvuk naocala na dodir obraza
Daljina je nepremostiva
Ponovno trazim ruku iz mraka
Na usahlim liticama osjecaja...
Zatvaram oci...
Istina kola mi zilama...
Nisam zeljena.
Dan se pretvorio u noc
Dok osjecala sam te usnama...
Vrijeme je stalo...
Ponavljam u sebi...
Ne, nisam zeljena...
Rusi se zadnja kula mojih snova.


"Ti mislis pjevam ti.."....

Osjecati cu bez osjecaja..
Vriskat` cu...
Al` nitko nece cuti roptaj tijela
I zatomljene pozude na vratima pakla..
"Ti mislis pjevam ti"
A ja pjevam usnama tuge
I trazim kljuc da skinem okove..
Predugo su me grlile samoce
I davali poljubce lazne skitnice...
"Ti mislis pjevam ti"
A ja se gusim i dozivam uspomene
Zatocene na juznoj hridi...
Oh, zaboravi...
Zaboravit cu i ja da sam ranjiva
I da sam usne sa solju ljubila..
"Ti mislis pjevam ti"
A budna sam i rastzana izmedu dana i noci...
Spremna napustiti vrtlog boli
I zaploviti mirnim vodama u sebi...
Zelim biti ponovno ona koja poklanja osmijeh umjesto suza..
"Ti mislis pjevam ti"
A ja poklanjam samo odu tisini u sebi..


Zbogom...

Zatvaram te u svoje krikove
Zavijam zaboravom crnom cipkom satkanom
Biserima iz mojih ociju raskvasenom...
Napustam dno Mora
I prazne skoljke osjecaja
Svemir vise ne sumi u tvojim grudima...
Zaboravi sjenu
Sto je predugo lutala labirintom tvojih hirova...
Krvave su joj grudi
I nema snage da nastavi laznim putevima...
Predugo pekle su rijeci u izguzvanu svilu uvite
S okusom soli otpjevane...
Predajem se vihoru
S koscatim prstima hladnoce na svom uzglavlju
Smrzle se boli i ljubav na pragu godine
Grohocu aveti moje zablude...
Dozivam razum i poklanjam zeni
Sto spava u vrisku djecjih osmijeha
Nespremnoj da nastavi samotnim vrletima...
Postajem gluha
Na zov svog vlastitog tijela...


Prazna pjesma

Zatvaram jos jednu casu boli sa tvojih usana
Slomljenih krila i praznih jauka...
Zaustavljena na granici sazvijezda
Bez misli koje pruzaju osmijesi praznih lutaka...

Masem jos jednoj noci bez tvoga pozdrava
Vlaznih ociju i nijemog pogleda...
Zasto magla pruza samotne krikove
Napustenih snova i iluzija...

Dohvacam jos jednu casu vina
Umjesto meda zuc se razlijeva...
Pjesma sa tvojih usana
Nestala je kao dim cigareta...


"Has Anyone Ever Written Anything For You"

Nocas ...
O`Boze kako je prazno ognjiste na kome spavaju moje sjene...
Kako je tuzan jauk uspavanog lahora u tudoj kosi...
Kako rijeci odjekuju tisinom i nistavilom
(a zeljni smo samo topline zagrljaja)...
Zaboravljam cas i gubim se u trenutku osjecaja...
Ne brini prijatelju daleki, tu sam uvijek
Znas gdje me mozes naci...
Na putu zaspalih vihora zelja...
Budi ljepota i razum (zracis njima)..
Budi glas i drhtaj strune snova..
Budi svemirski putnik
Koji trazi izgubljene prerijske kapljice nade na uzavrelom pijesku zivota.. .
Budi moj pogled istine i skini mi plast iluzije sa ramena...
Pokazi mi put razuma i rasijeci okove zabluda..
O`Boze, koliko jako moze odzvanjati samoca
I sustaj ispruzenih ruku iz mora...
Pa tko sam ja...
Sto uzalud pokusava darivati tijelo slijepim lesinarima...
Sto prolazi pored izvora zivota
I boji se zamutiti povrsinu zrcala drhtajem svojih zelja...
Dok pokusavam lebdjeti izmedu stvarnosti i sna,
Bojeci se dotaknuti sadasnjost
I pokleknuti pod prvim jesenjim mrazevima...
Odlazim...
Nestajem...
Povlacim svoje skute zeljne milovanja morskih valova..
Sa okusom soli na usnama i ranama koje peku uzeglim pecatima lazi...
O`Boze... zaustavi bijesnu riku prosjaka na padinama zivota dok puzi za sjenom ljubavi...
Dok ljudi grohotnim usnama sabiru pohotu sa tudih pragova i zatvaraju vrata srca lokotima i vezu vjernost lancima...
Dok zedni piju sa latica pustinjskih ruza i hrane se skeletom sjecanja...
Tama i svijetlost se drze za ruku i u vrtlogu sekundi izmijenjuju postolje... Zar ima Nade za dalje..?...
Noc napusta praznu postelju snova...
Proslo je pola stoljeca...
Ponovno sam na pragu djetinjstva i dohvacam kulu od karata..
Ne budi me,
Ostavi da udisem zablude i otkrivam nedorecene stihove...
Idem...
O, budi sretan tamo gdje nema mjesta za mene...


Vjetar sa Biokova

Kao more nemirno
I vjetar sa sjevera...
Kao praznina sto razara
I nedorecene rijeci u nama...
Kao sutnja morskih sirena
I grc na usnama
U kojem plamen spava...
Kao samotni val na pucini
Luta moja sjena...
Nema pogleda...
Nema dodira...
Tisina me obavija na klupi
Na kojoj sjedim u zagrljaju uspomena.
Planina iznad grada donosi kisu...
No presahli su potoci u mojim ocima...
U crkvi Svetog Marka rastirem misli
I molim oprostaj za grijeh koji nisam pocinila...
Cuju li me Bogovi.?..
Cujes li me ti..?..
Mozes li mi pokloniti noc u svitanju novih nada..?..
Noc zaborava i noc uspomena
Noc moga grijeha u mislima...
Samo vjetar odgovara sa Biokova...
Samo tisina...
Samo jauk u mojim grudima odzvanja...


Pokloni mi…

Rastvaram latice sna
I vapim za samo jednom noci
U kojoj bih predala tijelo Moru
Razbijesnjelim valovima
Sto razdiru obalu mojih zelja.

Molim nebeskog putnika
Da zaustavi tren u kasnom ljetu
I pruzi mi noc na dlanu…
Na krilima mustanga
Zelim nestati u sumraku i
Dodirnuti beskraj osjecaja u sebi...

Samo jednu noc…
Pokloni mi pjesmu tijela
Dok uzburkani valovi
Propinju se u mojoj dusi…
Dok slast zadnjeg pogleda
Umire prije nastanka zore na otoku sna.

Pokloni mi jednu noc…
Samo rijeci na litici strasti
Zatvorit cu oci i misliti
Da blagi dodir tvojih usana osjecam na sebi…

Pokloni mi jednu noc…
Samo uzdah lahora
I okus soli na usnama…
Noc bez magle i suza…
Samo jednu noc od mnogih…


Poljubi me

Poljubi me
Dok tama me grli svojim zaboravljenim uzdisajima
Pruzam tijelo samotnim dodirima postelje
Svjesna, da samo tvoj pogled me moze ozivjeti..

Poljubi me
Kliktajem sinjeg galeba na morskim pucinama juga
Sa okusom soli na usnama…
Ja sam prolaznik u tudim snovima
Pronadi me… pruzi svoju ruku i povedi iz bezdana.

Poljubi me
Zatvori vrata moje boli usnama
Neka svaka noc donese rosna jutra nade
Dok drhtaji razlijevaju se tijelom u grcu strasti.

Poljubi me
Skini plast tuge sa mojih ramena
Pokloni mi ogrlicu osmijeha
Pij me, na predahu izmedu dva sna
Nek`razljevam se i opijam te
Neuslisenim svojim zeljama…


Poljubi me
Unisti sva nevremana koja me miluju
Svaki vrisak napustenih odaja
Po kojima plesem samotnim pokretima
U razapetoj Magicnoj Noci snova…
Spremna sam…
Novo sutra se rada na istoku…
Poljubi me…


Nr. 100

Ovo je stota pjesma
Posljednji jecaj u prazno...
Zadnji drhtaj prije vjecnog sna.
Zelim nestati...
Mozda samo na tren zaklopiti oci...
Zaboravit`stvarnost..
Ne osjecati bol...

Ovo je stoti jecaj u prazno...
Zadnja suza sto slijeva se niz obraz snova.
Ovo je stoti vrisak koji razbija tamu
I trazi plamen ljubavi na odavno ugaslom zgaristu...
Stoti vapaj stvarnosti koja gusi i unistava razum...

Ovo je stota ispovijest
Prosjaka i sanjalice
Majke i zene...
Izgubljene duse na putu kroz zivot.
Bol je zapregla svoje uzde,
Stvarnost bicuje iluzije...
Grc se siri tijelom i savija ispruzene ruke...


Ovo je stoti stih
Stota misao upucena prema jugu...
I ova zemlja po kojoj gazim
Nije mi majka vec maceha samo..
Tijelo zene razdiru uzdasi...

Ovo je stoti zov ljubavi sto ne gubi plam na kisi
Ponor ponovno zijapi...
Kao praznu lutku nose me koraci,
Tijelo ne zudi za hranom vec tvojim pogledom...

Ovo je stoti jauk savijesti,
Stoti krik zelje u prazno.
Jato crnih ptica sabire se nad mojom glavom
Zovu me krikom...
Vihor razara stoti jecaj i raznosi visovima boli i ceznje
Oluja se sprema
Cekam jos samo kisne kapi da ponovno osjetim na sebi...

Uzimam stoti gutljaj vina,
Kap po kap ispijam sjecanje...
Nastavljam dalje putem sjene
Pokosena zitna polja pruzaju se ispred mene...


Uspomena

Poput kradljivca...
Suljas se hodnicima mog nestalog razuma
Poput starog vina, osjecam te
Opijas me cjelovima...
Razlivas se mojim venama.
Poput slikara saras
Po mom uzavrelom tijelu...
Zeljna sam tvog dodira.
Poput zahuktalog mora
Pjenis se na mojim liticama
I nestajes u uvali mira...
Poput noci dodirujes
Me pogledom zvijezda.
Poput sna obavijas me
Rajskim mirisom tvojih pokreta...
Poklanjas mi nova svitanja...
Ostavljas mi trag tijela na usnama...


Zelim te...

Dodirom kisne kapi na golim grudima uzdaha
U bljestavilu neonskih svjetiljka.
Ponovno kucam na zatvorena vrata osjecaja…
U bijegu od mene
Ljubim te imenom druge zene
Bez lika i obrisa
Sa zvukom uzdaha na usnama…
"Lijek … Otrov..?..Koja je razlika.?."
Ti kolas u mojim venama...
Raznosis bol u grudima…
Donosis sum mora...
Mjeseceva sjena podigla je koprenu sna
Ljubim te u svojim uspomenama...
Osjecam potrebu za tobom u udisaju novog dana
Dok uporno berem zabranjene cvjetove maka na svojim grudima...


Zbogom

Zbogom kazes...
Dok san jos uvijek lezi pored mene
I drhti u neuslisenim zeljama
Sto guse se u zadnjim dodirima nade.
Napustas me...
Odbijas pruzene ruke topline
I razbijenih htijenja
Dok rika ranjene zvijeri
Razara nebeske svodove.
Oluja nastaje i kisa bjesni
Na prozorima moga pogleda.
Crkveno zvono poziva na zadnju molitvu sna.
Odlazis...
Dok jos hodam pustinjom
Zedna rijeci sa tvog izvora.
Vracam li se na staro zgariste..?.
Ogrcem li stvarnost oko sebe..?.
(Nisam stvorena da budem voljena)
Ponor beznada me ponovno prihvaca
Pozdav Tugo...
Ponovno secem tvojim poljima
Hladno mi je...
Drhtim...
Vracas mi snove
Izbacujes sa tvog ognjista
Suton grli pogrbljeno tijelo zene
Na rastanak nikad nismo spremni...


Postoji vrijeme

Postoji vrijeme u kojem samo prolazim nijema..
Od ceznje i zelje slijepa..
Postoji vrijeme u kojem osjecam
Svaku napisanu rijec kao da je moja...
Postoji vrijeme kada suza uzalud cakli se
Na obrazima davno nedosanjanog sna..
Postoji vrijeme u kojem ne zivimo,
Vec kao slijepi putnici krademo stvarnost..
Mozda je vrijeme ukralo pehar strasti sa presahlih izvora..
ili je vrisak vjetra zasutio pod urlikom oluje koju nosim u srcu...
Tko zna..?.
Mozda su godine protekle
U pjescanim dodirima stvarnosti i napustile postelju snova..
Ljubim mrak svojim utrnulim usnama...
San je nestao sa praga zelja...
Osjecam svaku rijec, kao vreli noz u grudima..
kao san koji jos uvijek budi uzavrelo grotlo vulkanskih padina..


Oprosti mi

Oprosti mi...
Zaboravih osmijeh u kapi kise
Na giljotini lazi zrtvujem osjecaje
Ispustam krik...
"Oprosti mili..."
Oprosti da pokusah voljeti
divljeg mustanga na visoravni strasti.
Da pokusah zadrzati drhtaj vihora
pored otvorenog prozora boli...
Ja sam lutka na trgu izgubljenih
Smiluj se prosjaku na tvojoj stazi...
Oprosti, da ponovno pjevam glasom tuge
i u kutevima usana mi mirisu boli...
Proslost nosim u svojoj kosi...


Proci ce sve

Proci ce sve...
Cak i ova teznja
Snovi sto spavaju u meni
I oluja osjecaja sto bjesni.
Proci ce sve...
Zivot...
Svaki drhtaj
Utihnut ce sum boli
I kliktaj ljubavi.
Gutljaj sna ispijam
Iz prazne case...


Gdje si...?

Zarobljena u zrnu soli
U dodiru samoce i kriku zelja
Lutam bez razuma…
Utapam se u vrtlogu lazi…
Noc koscatim prstima dohvaca moj san i mrvi
Vrisak savijenim tijelom kola.
Jos nisam spremna da dodirnem nova jutra…
Oci su presahle na izvoru nade
Praznine eko bubnja u meni
Gdje si..?..Gdje si..?..
Razruseni zidovi rijeci nizu se na usponima
Krvavih stopala gazim nepreglednim stazama…
Nedavno lampa nade dala je zadnji treptaj.
Obraz je blijed, sablast stoji na mom uzglavlju
Nepoznajem taj lik u ogledalu…
Ruka stvarnosti mi drzi dah u saci
Pogled dotice sjevernu zvijezu na svojoj putanji..
Drznice…Ubijas i zadnji trag svijetlosti u meni.


Klaun

Sunce mi jutros zakuca na prozoru..no ne vidjeh ga kroz maglu...
Uzeh masku koju nocas posudih u kazalistu...
Klaun mi se nasmijesi u vlastitom liku...
Ruke zablude me zagrle i zaplesemo valcer tuge...
Danas cu nositi ovu masku koja mi se cereka...
Danas cu biti klaun...
Smijat` cu se sebi...
Izrugivati cu svoje snove, omalozavati nade koje jos nisu nestale...
Danas sam ponovno klaun, kao i svake godine...
Nocas cu nacrtati ogromni crveni osmijeh nasred lica...
Obuci cu sarenu odjecu i sakriti rane od tvog pogleda.
Poklonit` cu ti osmijeh i biti samo tvoja razvratnica...
Nocas cu zaplesati pod jedinim taktom kojim osjecam...
Taktom ljubavi i boli...


Sjene ljubavi

Otvaram novo jutro
Zaboravljam sebe u casi boli koju ispijam
Sjene Ljubavi mi se grohocu
Izdajica Sna doziva sa zgarista...
Otvaram novu flasu patnji
I prosipam ih tijelom da ugasim vatru koja tinja
Zabludu zagrlih i nasmijesih se sebi,
Ti si ta koja te najvise ranjava...


Kad umrem

Kada umrem...
Uzmi moje srce i pokloni ga divljim labudima
Moje ruke nek`uzme vjetar da te miluje njima
Moje zjenice pucina duboka
Usne moje nek` budu kisa sto klizi ti niz lice
Glas moj pjev ptice koja te doziva
Moje tijelo svratiste prosjaka zeljno topline...
Kad umrem...
Nek`pjesma juga zakola mojim zilama
I zov strasti postane vihor sjevera
Nek`utihne plac djeteta
Nek`zena zanjise kolijevku svojim bedrima
I dohvati san u njedrima.
Kad umrem...
Nasmijesi se slucajnom prolazniku
Mozda u njemu kolaju moji drhtaji
I nespokojna dusa tinja...


Pod tvojim pogledom

Pod tvojim pogledom
Svlacim koprenu stida
I postajem zov tijela...
Pred tobom prostirem cednost
I postajem bludnica…
Razgolicujem zelje
Dohvacam snove...
Osmijehom razdires moj oklop
Misli mi pretaces
Zudnje rasplamsavas
Na koljeno stvarnosti me stavljas…
Pokretom razmicem sjene proslosti
Dozivam zaboravljene dodire...


Ako zaboravim dah

Ako zaboravim dah
I odem tamo gdje nema povratka
Da li ces ponekad prizvati sjecanja
Osjetiti prazninu bez mog pogleda…
Ako tijelo klone
I zaboravi pokrete
Izgubi osjecaje
Da li ce suza zasjati u oku skitnice…
Ako drhtaj strasti nestane
Hoce li san donijeti ponekad moje pokrete…
Uzburkati more…
Ako vapaj moje duse zatihne
Da li ces cuti plac djeteta
Jecaj napustene zene…
Ako zaboravim dah
I zaplesem korakom smrti
Hoces li mi pruziti ruku
Dok silazim sa oblaka
I dodirujem dno bezdana…
Ako zaboravim dah
I cujem sapat sudbine...


Nestali san

Snovi su nestali
Dani postali noc
A noc poput bezdana...
Ruke mi zjape prazne na liticama
Kapljice nade nestaju
Samotna me kocija prihvaca
Suma nestalih snova upija
Prosjak napusta mjesto u meni
Ostaje tvrdava neobranjena
Macak lutalica poklanja mi krzno na dodir…
Morem haraju vihori
U meni nastaje bonaca...
Ne mogu vise nizati kristalice boli.
Putujem sa sjevera prema jugu
Mahovina mi prostire postelju
Ogoljela stabla osjecaja sablasnu pustinju
Vrisnu dijete i probudi usnulu zenu…
Potrci razum u snu zaspalih izvora
U magli ruka neznanca ispruzena…
Jezero zaborava me doziva
Skrasi se u mojim talasima…
Navuci koprenu magli na svoja ranjena krila…


Prolaznice

Sunce je ponovno zasjalo na istoku
Svjetlost rasula bisere po tlu...
Mraz me dodirnuo po obrazu.
Prolaznice Tisine, nasmijesi se
Ja sam zena Boli sa kojim provodim dane
Najzesca ljubavnica Samoce
Koju ne zeli napustiti...
Ja sam ona koju drzi u zagrljaju sna...
Tvoja najdraza...
Putnice nebeske Tisine
Ostavi mi sum svemira u grudima
Vrisak utihlih vihora
Sum nestalih valova.
Poljubi me najzescim bolom
Zigosi tvojim mislima u prolazu
Mozda ti se nasmijesim stidljivo...
Onako, kroz koprenu suza
Mozda na tren zaboravim zasto patim.
Ptico lutalice...Zaboravi zov strasti i pronadi me
Znas gdje sam...U zaboravljenom vremenu na tvojoj stranputici.
Nosis moj prsten u zatvorenoj ladici
Moju pjesmu na staklenom listu
Rijeci u pjevu slavuja...
Ja sam tvoja Ljubavnica sna koja te nikad nece napustiti...
Osmijehni se prkosnice vremena mojoj zabludi...
Posalji rukama poljubac prema meni.
Prolaznice...Ja sam ona koju ne zelis
Tvoj glas tisine...
Ponekad me okrznes u sjecanju
Podignes iz uspomene...
Skitnice...moji prnjci ljubavi jos vise oko tebe
Hranis me pogledom...Smijesim ti se...
Zaustavi na tren mjesecevu putanju
Dodaj mi morsku zvijezdu...
Mozda na tren zaboravim stvarnost
I pomislim da me volis...
Putnice u prolazu mojim snom...
Zapljusnula me tvoja pjesma
Zadrzase okovi mog vlastitog tijela
Jos uvijek sam tu pod tuznim vrbama djetinjstva...
Zaboravi na tren igru u izgubljenim svjetovima
Zaboravi na tren da sam ranjiva...
Ljubavnice moj, Samoco moja
Poklonih ti svoja krila, san i svoju stvarnost...
Zagrli me ponovno stiskom svojih patnji
Putnice...nasmijesi mi se samo u prolazu..


Zaustavi mi bol...

Zelim da ponovno zagrlim tamu sa sjecanjima
Osjetim sum svemira...
Zaljubih se u dodir sna...
Da li osjecas.?
Prazno je polje unutar nas…
Nestale su rijeci...zasutjele gore…
Tko sam ja.?
Jesam li ogrozd u tvojim ustima.?
Kako zadrzati kap rose na dlanu?
Zvuk juzne bure u pogledu.?
Bjeg lutalice u oku.?.
Zastijenjeno je sjecanje (u meni)..
Zadrzani valovi mora na obali...
Ponovno sam zeljela uhvatiti vihor
Zaustaviti kisu...
Pokusala ploviti razbjesnjelim morem…
Zaustaviti lavinu i spremiti osjecaje...
”Nastavljas dalje sama…”
Ali nisam sama…
Sa tobom sam u mislima
Mogu li biti uspomena?
Zaustavi mi bol u novom svitanju...
Gdje je skrivena slika tvog lika…
Rijeci nestale u vihoru
Jauci siromaha na pustoj ulici ljubavi…
Zaustavi mi bol satkanu sa tvojim usnama
Budenjem strasti na zitnim poljima sna
Gdje si?
Zaustavi mi bol rukama praznog dodira…
Pregrstem neispisanih uzdaha u tvojoj kosi
Zaustavi mi bol, pogledom zelenih jezera
Dodirom noci na srusenim liticama zivota…
Gdje si?
Pojavi se kao Neptun iz morskih dubina
Skriven u oblacima mog sljepila
Zavit plastom nedostiznih zelja...
Zaustavi mi bol…
U susretu nepoznatog dodira trazim te…
Gdje si.?


Poklon tebi

O,sapatu rasutih misli sto mi lice miluju
Uzeti cu tvoju svjetlost na vrsku boli...
Nocas stojim na obali i pruzam ruke prema jugu
Saljem ti pozdrav u vihoru, u razigranom moru...

O, osjecaju potisteni sto bjesnis u meni
Nasloni dah vreli na srce zamrznuto...
Nocas ti poklanjam zvuk tisine u sebi
Sum svemira, miris nasih tijela...

O, ti daleki snu na obali mora
Pogledaj ponekad mracne vrleti gora...
Nocas ti poklanjam mjesec sa sjevera
Zamagljenih ociju pored jezera...

O, ti nedostizni dodiru ljubavi
Osjetis li ponekad miris rasute kose u vjetru...
Nocas ti poklanjam sebe na dlanu zivota
Zagubljenu, na plastu sametnih noci...


Gdje si? II

Nocas me bole rane bez tvojih poljubaca,
Peku rijeci na obroncima sna...
Vjetar mi raznosi komadice duse u celjusti stvarnosti ...
Danas je ugasnuo zadnji tracak nade da sam ti potrebna...

Ne osjecas vise miris ljubavi na mojim poljima,
Pruzas mi kristalnu casu sa krhotinama moga sna..
Razdires mi sjecanje....
Oduzimas zadnji trag u jesenjim nocima.

U treptaju mog postojanja na tvojim stazama
Pruzas mi nadu i ponovo bacas na dno bezdana.
Plamenom boli lizem uspomene...
Grohotom utvare mojih zabluda.

Dok nocas rukama pronalazis vrleti srece u njenom tijelu
Vrisak patnje razara mi grudi...Volim te...
Dok pogledom pozude zaranjas u njenim zjenicama
Znam...ne postojim vise u tvom sjecanju.

Kap po kap razdires mi san...
Pozelih zadrzati dim u ispruzenoj ruci.
Saljem ti misao ceznje u uzdasima...
Gdje si?...

Budi u mome isplakanom jutru na jastuku tuge,
Budi u noci dok latice sna zaklapaju umorne oci.
Dopusti da dohvatim trenutak nade kad je sve prazno i pusto...
Da zagrlim sliku sjecanja i darujem joj cjelov cemera...
Dok uzavrelim noktima razdires mi grudi.

Dok pozudom vodena trazim te na zalutalim kolosjecima
Zeleci dotaknuti trag tvojih misli u kojima nepostojim ja...
Kako da nazovem noc u kojoj postoji samo jedna zelja,
Dok razum mi zjapi prazninom...
Osjecam potrebu za tvojim dodirom...

Uvelim laticama sakrivam si lice
Sa presahlih potoka donosim vodu
Jesi li sretan?...
Dok komadice boli rasipas mi grudima...
Nedostaje mi sapat u snu sa tvojih usana
Pjesma mora, sum svemira...

Rasirih krila i poletjeh tragom sivih ptica...
Ispustih krik..zadnji krik nade prije sna...


M......

Mislima te milujem u snu
Igrom nasih tijela u sumraku
Razigranih ljubavlju...
Oprosti mi, zaboravih bol
Goreci na tvojoj vatri
Opecenih osjecaja
Jauci su zanijemili.


Veo zaborava

Nestala sam...
Pokusala navuci veo zaborava...
Nisam uspijela.
Ne mogu zaboraviti vapaj mora...
Sum svemira...
Kliktaj galebova u mojoj dusi.
Ne mogu zaboraviti pjesmu
Sa okusom soli...na usnama...
Gusim se...
Nedostaje mi zraka...


Dozivam san

Poput cvijeta u pupanju zeljno sunca
Rastvaram latice tijela pod tvojim dodirom.
Upijam nektar iz tvojih cjelova
Otrov sa tvojih usana.
Dozivam san...
Oboji dugu spektrom novih osjecaja
Dozovi sjeverni vjetar na hridi juznoga mora.
Dozivam san…
Ne budi me…Masem ti pogledom ceznje.


Zov

Sumi more ali bez odjeka u tvojim venama
Cujem krik galeba
Krik moje nade na ovim morskim hridima.
Dopusti tijelu da zapliva pokretima
valova mog napustenog mora.
Zov nestalog ribara u mraku svjetionika..
O sanjalice moja...
O neobuzdani zovu mog usnulog tijela...
Dijete u meni te doziva.
Oko mene sum mora
dok mi noge miluju oblutke zelja,
zeljno tvog dodira...
obrisa lica...
zvuka nekog udaljenog glisera sna..
Zelja...samo moja...
vrijeme cekanja...


"Callin`You"

Zatihnule su rijeci... Nestali potoci u meni...
Jos uvijek lutam u labirintu koji se zove zivot...
Praznih ruku na svojoj postelji...
Jos uvijek zatvaram oci i dozivam sjecanje, gradim kule od snova u svojoj masti...
Jos uvijek sam dijete u zeni...


San

Zagrli vjetar...udahni me
Prisloni pjenu...zagrli vrisak tijela
Dohvati moj grc...
Prepusti se milovanju mog sna...
Toliko sam zedna...napoji me cjelovima
Nahrani zagrljajima
Dodirni vjetrom sa morskih pucina
Osjeti moju bol...
Teces mi venama...
Ja sam sanjalica...
Pokri me plastom sna
Satkanim od tvojih zelja...


Zbogom, moje More

Zbogom, moje More
Predugo su bjesnili valovi
I lila kisa na mojim obrazima…
Predugo je vihor raznosio
Kristalice moje slomljene duse
Na tvojim padinama…

Zbogom, moje More
Zatvaram te u svoje krikove
Svoje boli, zelje, snove
I bacam kljuc u ponor pozude…

Zbogom , moje More
Sunce se rada sa novim zvucima…
Udisem zrak i miris osjecaja
Nestaje magla i prazni putevi
Stvarnost miluje moja pleca…

Zbogom, moje More
Zauvijek ce ostati prazna obala
Neotpjevani stihovi (nedorecene rijeci)
I otok na pucini bez nasih tragova…


Zbogom, moje More
Napustam tvoje sure litice
Kidam okove i
Sapucem u mrak..
Liberte… Liberte..

Oh, zbogom, moje More


Otvori oci

Otvori konacno oci
Prepoznaj smijesak nestalih svijetova u sebi
Saberi razum u ludilu sto nestaje
Zakljucaj srce katancima zaborava
Nocima izbrisi sne i jutru novo radanje
Zaboravi ponos i sakri krila boli ispod
Gleznja uzavrelih uspomena
Izgubljenih nada, nepostojece ljubavi
sapata zelja....

Impressum

Texte: Copyright 2009 by Nadica La Rosa
Tag der Veröffentlichung: 28.04.2009

Alle Rechte vorbehalten

Widmung:
Sa okusom soli