Carob King:

UVOD U SEDUKCIOLOGIJU

 

Teoriju i praksu pozitivnog i negativnog zavođenja

 

 

 

ili

 

 

 

Kako postati osviješteni

zavođeni-zavodnik

sedukciolog

 

 

 

 

 

 

Uputa: Prije čitanja ove knjige dobro promućkati glavom!

Nakon čitanja ove knjige dobro promućkati

okolišem!

 

 

 

Copyright

 Autor:

Ivo Marinković

alias Carob King

 

Naslovna stranica i prelom:

Mario Marinković

 

ISBN: 978 – 953 – 99949 – 3 – 6

eISBN: 978 – 953 – 99949 – 3 – 6

 

Copyright © 2015 Ivo Marinković

 

Sva prava zadržana. Niti jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati na bilo koji način, bez pismenog dopuštenja, osim u slučaju kratkih citata u kritičkim tekstovima i mišljenjima. Za više informacija obratite se autoru na e-mail: kingcarob@yahoo.com

 

Split, Croatia, The European Union, 2015. god.

Posveta

Moje najveće bogatstvo su moje tijeloumno zdravlje, emocije, mašta, misli i ljubavi. Ovu knjigu posvećujem kraljici mog srca Amen Benardate (Amen Kyner Bernadette talentirana je ugandska R&B i Dancehall pjevačica) koja me je tijekom pisanja knjige cijelo vrijeme voljela, ljubila i bodrila.

 

Knjigu također posvećujem duhovno-materijalnim hedonistima, ljubiteljima tijelouma, novoj vrsti lukavo iznimnih „nedovršenih ljudi“ - svim budućim naraštajima sedukciologa, sedukcioterapeuta i sedukcionista koji će kao zavođeni-zavodnici gledati, vidjeti, misliti, osjećati i doživljavati sebe, okoliš i totalitet Svijet-svijesti kroz zavodničko načelo, logiku, paradigmu i igru. Posvećujem je onim zavođenim-zavodnicima koji se mogu misaono, spoznajno i događajno-doživljajno vinuti izvan i iznad religije, mistike i znanosti. Oni će biti živi hram sedukcionizma - umijeća zavođenja/življenja - religije kojoj je Bog otišao na godišnji odmor.

 

 

 

 

Sadržaj

Posveta

Predgovor

Sedukciologija - Teorija i praksa zavođenja

Jean Baudrillard je mrtav! Živio (Carob) King!

Živjelo zavođenje!

Zavođenje

Zavodničko načelo, referentna točka i orijentacija

Zavodnički dinamizam

Stanje zavadenosti - stvoriteljevine ili bogotvorine i zavodnine

Zavodnički dualizam i suprotnosti - pozitivno i negativno zavođenje

Zavođeni-zavodnik - zavodnička interakcija - zavodljivost i zavođenost

Zavodnička upitnost/odgovornost - savjest

Spoznaja

Stvarnost

Znanje

Istina

Vjerovanje

Informacija

Komunikacija

Jezik

Logika i matematika

Tajna/neznanje

Oponašanje, kopiranje i simulacija

Vrijednost i razmjena

Pogovor

Zahvale

Literatura

Carobiografija

Predgovor

Sedukciologija ili Uvod u sedukciologiju - teoriju i praksu zavođenja je jedina knjiga koja vam je dovoljna da je ponesete na pusti otok i pomoću nje izvedete čitavo potrebno životno spoznajno-samospoznajno znanje koje nije samo zavodničko nego je i antizavodničko - to vam ne mogu pružiti Biblija, Kuran, Vede ili bilo koja druga religiozna knjiga, kao ni bilo koja druga knjiga iz znanosti, filozofije, mistike, psihologije ili nekog drugog alternativnog znanja i samopomoći. Bez poznavanja znanja iz ove knjige ostat ćete nepismeni i neinteligentni u zavodničkom smislu. Samo sedukciologija kroz pozitivno i negativno zavodničko znanje može vas uputiti u probleme shvaćanja predodžbe odvijanja totaliteta Svijet-svijesti.

Carob King

Da nema pametnih duhovno samoobrazovanih i samospoznajućih mudrih ljudi koji se najmanje cijene, pored glupih, školovanih i neškolovanih, dobrih i zlih, visokih i niskih, snažnih i slabih, lijepih i ružnih, bogatih i siromašnih te popularnih i nepopularnih, čovječanstvo bi i nadalje ostalo na nivou ideoloških „dovršenih majmuna“

Carob King

 

Upozorenje: „Čovječe pazi da ne ideš glup kao kurac ili pizda ispod zvijezda!“

Carob King

 

 

Znanost, religija, misticizam i ine ideologije srozale su filozofiju kao i spoznajnu i samospoznajnu misao protjerujući ih na marginu u takozvani klanski i kultni akademski elitizam te su na taj način čovjeka uz pomoć društvenih sustava kapitalizma i komunizma sveli na nivo ideološki „dovršenog majmuna“, laskajući mu pri tom da je cjelovito zgotovljeno biće kojem je za ispravno funkcioniranje u slučaju materijalno-duhovnog kvara potrebno samo da se obrati nekoj od ideologija u koje vjeruje i one će uz pomoć tehnologije ukloniti sve njegove nedostatke. Sedukciologija vam ukazuje na to da spoznaja i samospoznaja nisu preteške te vas oslobađa uvjetovanosti nametnute monopolizacijom, kolonizacijom i intelektualnim imperijalizmom provođenim od strane svih ideologija uključujući znanost i religiju potpomognutih medijima, političkim elitama, korporacijama, akademskom zajednicom, kulturom i obrazovanjem. Ona vas oslobađa od negativnih zavodničkih utjecaja, djelovanja i pretvorbi i orijentira prema uočavanju i usvajanju pozitivnih. Budući da nema kvalitetne spoznajno-samospoznajne alate i dovoljno zavodničko-antizavodničkog znanja ideološki „dovršeni majmun“ (naročito mlađi) je lak plijen raznoraznih ideoloških duhovnih lovaca koji mu prodaju i nameću svoju volju i negativno zavodničko znanje. Usvajanjem sedukciološkog znanja stvarate zdrav kognitivni krajolik koji uz pomoć zavodničkog NadJa (kojeg ste izgradili u svijesti) stvara branu takvim ideološkim agresivnim nasrtajima i postavlja ih na njihovo stvarno zavodničko mjesto koje im pripada na kontinuumu znanje-neznanje.

Ljudi bi htjeli biti pametni i samospoznavati se bez da skupljaju i proširuju kvalitetno znanje te čitaju i kupuju knjige. Pokušajte bez da jedete hranu i pijete vodu i sokove nahraniti svoje tijelo - pokušajte biti majstor u nekom zanatu ili sportu bez temeljnog znanja, opreme, treninga i završenog školovanja. To ne ide tek tako i zato vam nudim knjigu Uvod u Sedukciologiju - Teoriju i praksu pozitivnog i negativnog zavođenja kako biste stekli sedukciološku pismenost i mogli provoditi zavodničko-antizavodničku spoznaju i samospoznaju. Ideološki „dovršeni majmun“ misli da je duhovno spoznajno biće, a nije u stanju mjesečno ili godišnje potrošiti 5 dolara na kupnju knjige za samoobrazovanje duha, dok će bez problema potrošiti 10 dolara dnevno na turu pića da bi se zabavio u društvu s nekoliko drugih ideološki „dovršenih majmuna“ istog duhovnog nivoa. Kupnjom ove knjige pomažete širenje sedukciološke pismenosti, spoznaje i samospoznaje koje će vjerojatno postati i dio vas.

Pojam indie je kratica za „neovisnost“ ili „samostalno“ i odnosi se na umjetničke i misaone kreacije izvan komercijalnog mainstreama, bez podrške glavnih izdavačkih kuća ili drugih izvora velikog proračuna. Na primjer, Indie literatura je knjiga objavljena izvan mainstream izdavaštva. Za one koji žele misliti i živjeti samostalno i nezavisno u pozitivnoj zavodničkoj interakciji s okolišem u ovoj knjizi dajem im indie filozofiju i psihologiju. I moja filozofska, psihološka i znanstvena misao koja je sedukciološka je izvan mainstream uvjetovanog obrazovnog institucionaliziranog razmišljanja - izvan okvira postojećih specijaliziranih diskursa, pojmova i definicija. Sedukciologija je gerilski način razmišljanja i ratovanja bez rata i kontrola kontrolora uz pomoć zavodničko-antizavodničkih alata spoznaje i samospoznaje. Uz pomoć zavodničkog NadJa nadograđenog u svijesti kontrolira se i uklanja negativno zavođenje i prakticira pozitivno.

Nietzsche je kao podnaslov svoje knjige Tako je govorio Zaratustra napisao Knjiga za svakog i ni za koga. Dakle, kao i inače u filozofiji, Nietzsche poziva sve na gozbu čitanja (a tko će se i kako odazvati ostaje za vidjeti). I ovaj prisvjesnik je pisan za svakog i ni za koga, a onaj tko se smatra snažnim, moćnim i lukavo iznimnim, sam će se prepoznati i ocijeniti treba li mu ova knjiga ili ne. Čovjekov mali um nalazi se u velikom mozgu, a veliki um obuhvaća čitavo tijelo i vodi nas kroz materijalni svijet, živi u njemu, surađuje s njim i bori se protiv njega braneći nas. Dobra zavodnička inteligencija oslanja se na nagone, instinkte, intuiciju, sve vrste inteligencija te osjećaj za prepoznavanje i prakticiranje zavodničkog ketmana. Proučavajući drevne kulture i civilizacije možemo uočiti da je bit ljudskog postojanja samospoznaja. Samoga sebe upoznati ne obuhvaća samo fizički pogled na ljudsko biće, samospoznaja zadire još dublje i analizira um, emocije, inteligenciju i ego te također i onaj nevidljivi i nedokučivi dio u nama o kojem govore mnoge duhovne filozofije svijeta. Mnogi ljudi (uključujući i većinu znanstvenika) ne vjeruju u samospoznaju, jer se može pojmiti samo iskustvom koje im nedostaje, a prakticira se uz pomoć osjećaja za samospoznaju te specijalnih alata spoznaje koji obuhvaćaju lov i razotkrivanje svijesti i podsvijesti kako bi se uklonilo ili zaustavilo negativno, a prakticiralo i nadogradilo pozitivno zavođenje. Ideološki „dovršeni majmuni“ kao ljudska bića bez samospoznaje već su tisućljećima robovi svojih uvjerenja, programa, strahova i najviše neznanja o svemu tome. Zavodnička samospoznaja „nedovršenog čovjeka“ kao zavođenog-zavodnika odvija se uz pomoć znanja o Sedukciologiji. Više o zavodničkoj samospoznaji kao specifičnoj vrsti samospoznaje koja nije ograničena i uvjetovana postojećim znanjem biti će govora u idućoj knjizi Sedukcioterapija.

Mađarski pisac Laszlo Krasznahorkai, kojega mnogi smatraju jednim od najvećih europskih pisaca današnjice, koji inspiraciju pronalazi u filozofiji, smatra da je „knjigu vrijedno napisati samo ako je ona jako potrebna i ako jako nedostaje u svijetu“. Tko to odlučuje je li neka knjiga jako potrebna i nedostaje li jako u svijetu? Odlučuju li o tome: tržište, akademije znanosti i umjetnosti, tvorci javnog mnijenja, izdavači, obrazovni sustav, političari, celebrity kultura, Oprah Gail Winfrey, Laszlo Krasznahorkai, Bog, teolozi, filozofi, autori knjiga itd.?! Tko bi trebao odlučiti je li knjiga Uvod u Sedukciologiju - Teoriju i praksu pozitivnog i negativnog zavođenja jako potrebna i nedostaje li jako u svijetu? Mogu li ljudi koji nemaju receptore i znanja da prime neke poruke donositi odluke o tim porukama? Je li knjiga koja je iznad i ispred svog vremena jako potrebna i nedostaje li jako u svijetu te tko ju je u stanju prepoznati i shvatiti? Koje to knjige nedostaju u svijetu ideološki „dovršenog majmuna“?

Postoje dvije vrste inteligentnih ljudskih bića: ideološki „dovršeni majmun“ i zavodnički „nedovršeni čovjek“. Također postoji nekoliko tipova ideološki „dovršenih majmuna“: religiozni, znanstveni, mistični i neki drugi ideološko-alternativni. Ideološki „dovršeni majmun“ rađa se s potrebama „u sebe, na sebe i pod sebe“, zatim ga kultura i civilizacija obogaćuju i osposobljavaju za igranje još više raznoraznih igara te ga usmjeravaju kako razmišljati, čime se baviti i kako djelovati. Znanje ideološki „dovršenog majmuna“ je uvjetovano i betonirano. Ukoliko vaš mozak nije samo fleksibilan nego je i plastičan, postavlja se pitanje: je li neminovno da se zadržite i ukopate na nivou ideološki „dovršenog majmuna“ i zašto se ne želite nadići i nadograditi do nivoa zavodnički „nedovršenog čovjeka“? Svjesnost zavođenja i Sedukciologija - Teorija i praksa pozitivnog i negativnog zavođenja pomoći će vam u tome da nadiđete svoje evolucijsko i kulturno nasljeđe.

The Independent piše da je papa Franjo u govoru na Papinskoj akademiji znanosti u Vatikanu objasnio kako obje znanstvene teorije (Veliki prasak i evolucija) nisu nekompatibilne s postojanjem Stvoritelja - štoviše, takve teorije ga, kaže on, podrazumijevaju. Ukoliko njegov govor sagledamo izvan i iznad religije i papa Franjo smatra da trebamo nadići ideološki „dovršenog majmuna“ i postati zavodnički „nedovršeni čovjek“ koji teži k ostvarenju ispunjenja, jer su nas Bog i evolucija stvorili kao bića koja imaju mogućnost i trebaju napredovati. On u tom govoru veli:

„Kad čitamo o stvaranju svijeta u Knjizi postanka, često Boga zamišljamo kao svemogućeg mađioničara s čarobnim štapićem. No, tome nije tako… Stvorio je ljudska bića i pustio ih neka se razvijaju prema unutrašnjim zakonima koje je dao svakom od njih kako bi ostvarili ispunjenje… Teorija Velikog praska, za koju danas smatramo kako označava početak svijeta, nije u proturječju s intervencijom božanskog stvoritelja već ga, naprotiv, zahtijeva… Evolucija u prirodi nije nesuglasna s idejom o stvaranju, jer evolucija zahtijeva stvaranje bića koja napreduju.“

Ako izuzmemo ovaj govor pape Franje, religije vas uglavnom uče da ste ideološki „dovršeni majmun“ koji treba ići božjim putem i slušati božje zapovjedi i vaš život će biti kvalitetno ispunjen. Znanost koja će se „obogotvoriti“ smatra da pojedinac ne može sam doći do nekakvih kvalitetnih spoznaja i zaključaka već su mu za to potrebni raznorazni znanstveni eksperti te treba ići tamo kud ga znanost vodi. Sedukciologija može razbiti religioznog, znanstvenog, mističnog i nekog drugog ideološki-alternativnog „dovršenog majmuna“ i preobraziti ga u „nedovršenog čovjeka“. Iako je lakše bez truda biti ideološki „dovršeni majmun“, kao zavodnički „nedovršeni čovjek“ osjećat ćete se aktivnije, složenije, staloženije, uzbudljivije, zanimljivije, zadovoljnije, zavođenije, zavodljivije, sretnije i čarobnije. Ideološki „dovršeni majmun“ misli da ništa ne treba propitivati, jer sve što treba znati već je zapisano u svetim, znanstvenim ili nekim drugim knjigama, a na njemu je samo to da živi u skladu s tim apsolutnim znanjem. Zavodnički „nedovršeni čovjek“ sve propituje, živi i gleda kroz promijene zavodničkog dinamizma. On na znanje i spoznaju sebe i okoliša gleda kao na zavodničku igru totaliteta svijet-svijesti. Ideološki „dovršenom majmunu“ lakše je osloniti se na postojeću religioznu i/ili znanstvenu spoznaju nego na vlastitu, jer za ovu potonju potrebno je mnogo raznovrsnog znanja i truda. Čemu samospoznaja i vlastita spoznaja svijeta oko sebe kad se možemo referirati na Boga i znanost koja će se „obogotvoriti“ ili u novije doba na Internet koji postaje glavna zavodnička referentna točka masama ideološki „dovršenih majmuna“?! Internet je zamijenio religiozne i znanstvene knjige i autoritete. Ova knjiga preporučuje se za čitanje ideološki „dovršenom religioznom, znanstvenom, mističnom ili nekom inom ideološki-alternativnom majmunu“, jer sedukciologija rastače religiozna, znanstvena i alternativna znanja, pa će isto tako rastočiti i vaše osobno znanje o sebi i svijetu. Sedukciologija vam pomaže da spoznate sebe samog i svijet oko sebe, dakle, služi vam za spoznaju svijet-svijesti. Mnogi nisu u stanju niti imaju mogućnost da razviju potencijal „nedovršenog ljudskog bića“ već cijeli život prožive na nivou ideološkog „dovršenog majmuna“. Nitko, osim Sedukciologije, ne uči vas da trebate doći do vlastite zavodničke spoznaje i samospoznaje te imati vlastito mišljenje o većini stvari kako biste bili punoljetna osoba koja će svjesno i savjesno donositi društveno-političke i ostale životne odluke.

„Razmišljanje je sigurno najjeftinija i najpristupačnija aktivnost na Zemlji. Kad bi ljudi voljeli biti sami, izgubljeni u mislima, zasigurno bi to radili češće. Činjenica da nam kultura nudi sredstva da to svedemo na minimum mora biti znak da ljudi jednostavno ne vole razmišljati. Da ljudi uživaju u vlastitim mislima, ne bi bilo filmova u zrakoplovima, knjižara na kolodvorima i 1,83 televizora u svakom britanskom kućanstvu“, piše Guardian. Zašto je razmišljanje tako teško i bolno i zašto se kultura i um služe mnogim zavodničkim trikovima da ga odagnaju? Da je misliti mukotrpno potvrđuje i Schopenshauer u knjizi Eristička dijalektika kad veli da subjektivne okolnosti o saznavanju neposredno istinitih sudova čine ono što se naziva moć prosuđivanja, koja predstavlja odliku najpametnijih glava, dok sposobnost da se iz danih premisa izvede točna konkluzija ne nedostaje ni jednoj zdravoj pameti. Utvrđivanje prvobitnih, neposredno istinitih sudova zahtijeva prenošenje neposredno empirijski spoznatog u apstraktnu spoznaju. Ukoliko nemate kvalitetne spoznajne i samospoznajne alate i niste upoznati sa Sedukciologijom - teorijom i praksom pozitivnog i negativnog zavođenja, sasvim je logično da ćete se priklanjati i preuzimati tuđe mišljenje ovisno o usmjerenosti vaše potvrde pristranosti. Mase su dobri čuvari predpižđa vazda djevičnjaka ili dobri odvažnici tuđeg mišljenja. Za njih Schopenshauer kaže:

„Oni su puki odjek tuđeg mišljenja, ali su utoliko žešći i netrpeljiviji branitelji toga mišljenja. Kod onoga koji drugačije misli, oni ne mrze toliko tuđe mišljenje za koje se taj opredijelio, nego smjelost da sam prosuđuje, što sami nikad ne pokušavaju i čega su prešutno svjesni. Ukratko, samo mali broj umije misliti, ali svatko želi imati mišljenje. Što im onda drugo preostaje nego da, umjesto da ga sami stvore, preuzmu već stvoreno od drugih? Pošto stvari tako stoje, koliko još vrijedi glas stotine milijuna ljudi? Gotovo isto onoliko koliko i jedan povijesni podatak koji se nalazi u djelima stotina povjesničara, koji su prepisivali jedan od drugoga, pa se na posljetku sve svodi na mišljenje jednog jedinog.“

Iako kroz promišljanje, sanjarenje i introspekciju sabiremo informacije i iskustva i dolazimo do novih spoznaja i ideja, ljudi će prije raditi bilo što nego biti sami sa svojim mislima. Kao što je pokazalo istraživanje koje su proveli psiholozi sveučilišta Virginia i Harvard, mnogi ljudi radije bi trpjeli bol elektrošoka nego bili prisiljeni da prepušteni sami sebi sjede u stolici i razmišljaju. Dakle, raditi bilo što bolje je nego ništa. Ispitivanja su pokazala da ljudi mrze ostati sami i razmišljati, bez obzira na njihovu dob, obrazovanja, prihod ili korištenje smartphonea ili društvenih medija. Dvije trećine muškaraca i jedna četvrtina žena obuhvaćenih 15-minutnim pokusom pritisnuli su gumb elektrošokera kako bi konstantnu „bol“ razmišljanja zamijenili povremenom uzbudljivijom i snažnijom ali izdržljivijom boli. Je li razlog širenja mobilnih uređaja i društvenih medija odraz ritma modernog života ili je to, kao što misli Timothy Wilson, čovjekov stalni poriv da se nešto učini, a ne ništa. Ovisi li današnja civilizacija i čovjekova svijest o reorganizaciji pohlepnih i agresivnih diskova poput pametnih telefona? Utječe li moderna tehnologija na kvantitetu i kvalitetu misli i proizvoda pojedinačne i kolektivne svijesti i savjesti?

Andrew Keen u knjizi Kult amatera: kako blogovi, MySpace, YouTube i ostali suvremeni mediji koje stvaraju korisnici uništavaju našu ekonomiju, kulturu i vrijednosti, upozorava na potrebu kontrole negativnih zavodničkih utjecaja, jer demokracija, pa time i demokratizacija interneta kao masmedija uz svoje prednosti donosi i svoje mane koje trebamo mudro ukloniti ili minimalizirati:

„Danas se na webu, gdje su svi glasovi ravnopravni, riječi mudraca ne cijene više od mrmljanja budale. Naravno, svi mi imamo mišljenja; ali, kao što ću iscrpnije govoriti u drugom poglavlju, samo nas nekolicina ima posebnu obuku, znanje ili praktično iskustvo za stvaranje bilo kakva utemeljenog stajališta.“

Isus ukoliko bi bio samo veliki duhovni učitelj, a ne i Bog, zato što se smatrao kraljem i božanskom osobom, zbog toga ne bi bio luđak, jer njegovo kraljevstvo božje bilo je u njemu i duhu njegovom i on je pričao o tom carstvu i usklađivanju s Bogom unutar sebe. Iako se ostvaruje unutar sebe samog, vrlo teško je postići status božanstva. Razlika između ludosti budale i ludosti psihologa-filozofa praktičara (poput Diogena) je u svjesnosti pri činjenju „nenormalnosti“. Budući da je normalnost laka slaboumnost, pokvareni se uglavnom služe erističkom dijalektikom kako bi uvijek bili u pravu i to im u većini slučajeva uspijeva jer mase ne znaju razlikovati krivo iznesene argumente i na osnovu njih krivo izvedene zaključke od onih ispravnih. Kad imate malo kvalitetnog znanja to vas ubija i ne možete otkriti razliku između pametnog izlaganja i pametovanja i zbog toga je demokracija (vladavina većine lako slaboumnih) kao najbolji od svih loših državnih i društvenih uređenja, ipak loše uređenje koje neminovno mora upadati u krize budući da glas budale i genijalca vrijede podjednako. Demokracija se svodi na manipulaciju i negativno zavođenje lako slaboumnih kao većine kako bi se vladalo čovječanstvom i upravljalo prirodnim resursima. Sedukciologija se bori i protiv poruke koju prikriveno i otvoreno promiče industrija samopomoći kroz negativnu zavodničku parolu: „Samo poželite i postat ćete i posjedovati!“ Zabluda cjelovitosti znanja kod religije, znanosti, mistike ili nekog alternativnog znanja proizlazi iz njihove otvorene ili prikrivene poruke: „Samo nam se priključite i bit ćete dio sveukupnog znanja bogo-svijeta i spoznaje.“ Sedukciologija razbija taj mit i daje vam do znanja da do cjelovite spoznaje i samospoznaje možete doći jedino pojedinačno svaki čovjek za sebe i da ne postoji nikakvo opće cjelovito znanje na kojeg se možete i trebate priključiti da biste bili sveznalice i bogovi te da biste iz toga izvlačili zadovoljstvo, spasenje, smisao i sreću. Postoje veliki i mali zemljoposjednici - veleposjednici su nasljednici robovlasnika. Isto tako imamo i velike i male znanjeposjednike koji uz pomoć religije ili organiziranih obrazovnih, znanstvenih, kulturnih, sportskih itd. institucija sekularne ili vjerske države prisvajaju sebi pravo na posjed znanja iz određenih ljudskih djelatnosti, teorija, diskursa, definicija, pojmova, značenja, mnijenja itd. Sedukciologija se bori protiv takvog robovlasničkog, imperijalističkog i kolonijalnog sustava posjedovanja i nametanja intelektualnih i informacijskih vrijednosti i razmijene (religioznih, znanstvenih, mističnih i inih) znanja, vjerovanja u vjerovanja i istina.

Der Spiegel upozorava da „knjige nisu bilo kakav proizvod“, nego da „imaju dušu a nastaju zahvaljujući intelektualnom naporu“ te se ne može očekivati da će roboti ikada pisati knjige. Hoće li moć, utjecaj i interes izdavača i distributera, poput Amazona, uništiti kvalitetne pisce i knjige budući da za njih knjiga „ima vrijednost tek kada je napisana“, objavljena i spremna na prodaju, a proces njenog nastanka ne zanima ih? Čitava naša povijest čitanja i pisanja ima zavodnički gradbeni međuutjecaj, međudjelovanje, međupretvorbu i međudoživljaj na istom informacijskom kontinuumu. Dakle, književnici, filozofi, alternativni mislioci i znanstvenici iz svojih oblasti „kradu“, ali opet i natrag daju. Jednom prilikom Woodrow Wilson je uzviknuo: „Ne koristim samo svu svoju pamet koju imam, već i onu koju mogu posuditi!“ To se svakako može reći i za mene u objedinjavanju ideja i zamisli koje potkrepljuju ovu knjigu. U djelu Zapisi iz budućnosti: povijest sljedećih 50 godina, Richard Watson u Zahvalama na kraju knjige kaže sljedeće o utjecaju bezbroj ljudi i cjelokupnog ljudskog znanja na pojedinačnu spoznaju:

„Kažu da se ukradena ideja naziva plagijatom, no ako je ukradena od više ljudi, tada to nazivamo istraživanjem. Podsvjesno, na moje su razmišljanje utjecali misli i ideje mnogih ljudi, a zahvalit ću onima kojih se moj svjesni dio uma može sjetiti.“

Ljudi su nasljedni gensko-kulturni sklop koji nije u stanju tako brzo pratiti promjene u prirodi, društvu i tehnologiji i mijenjati se s obzirom na njih. Nismo samo svjesna nego nesvjesna i podsvjesna bića i zato je potrebno mnogo rada i vremena za spoznaju i samospoznaju svijet-svijesti tj. za zavodničku spoznaju događanja svijeta izvan sebe i u sebi te zavodničku spoznaju doživljavanja istog u svijesti. Ova knjiga napisana je iz najkvalitetnijeg naslonjača, analizom i povezivanjem mnogobrojnih filozofskih i znanstvenih istraživanja i misli različitih autora o zavođenju (a da oni nisu svjesni da su o tome pisali), utkanih u ovaj prisvjesnik ili udžbenik Sedukciologije - Teorije i prakse zavođenja. Znanošću se možemo baviti i tako što ćemo na poseban i originalan način analizirati i povezati tuđa znanja i iskustva o čemu govori i Nassim Nicholas Taleb u Crnom labudu kad kaže:

„Neotkriveno opće znanje: Evo još jedne manifestacije nijemih dokaza: laboratorijski posao možete obaviti i iz naslonjača, naprosto povezujući djeliće tuđih istraživanja. Budući da su ih radili neovisno jedni o drugima, istraživači koji su ih proveli ne uočavaju njihovu međusobnu povezanost, uz pomoć bibliografske analize, objavljene informacije moguće je povezati. Opravdanost djelovanja iz naslonjača 'otkrio' sam u (Fuller 2005).“

Možemo li čitavu „samoobnavljajuću manjinu“ koju Nichols Carr naziva „čitalačkom klasom“ svrstati u samospoznajna punoljetna ljudska bića koja su samosvjesna i odlučuju bez tutorstva nekog autoriteta ili su to uglavnom čitatelji koji uživaju u čitanju novih zanimljivih informacija, kao i oni koji žele doživjeti čaroliju događaja koju im pisac prezentira?! Postoji razlika u kvaliteti mašte između one koja se mukotrpno napreže uspinjući se na vrh strme planine i one koja bezbrižno pase na pašnjaku. Chris Hedges optužuje ustanove koje stvaraju i pridonose održanju naše obrazovne elite (elitne škole i sveučilišta diljem svijeta), jer ne uspijevaju naučiti studente kako da propituju i promišljaju stvarnost, već stvaraju horde kompetentnih sistemskih inženjera. Ukoliko je duh ono što se obrazuje, kao što veli Nietzsche, kako onda elitne škole i sveučilišta diljem svijeta mogu stvarati obrazovne elite? Iako je duh ono što se obrazuje, tvorci javnog mnijenja i prosvjetitelji namjerno šire laž o jednakosti između školovanja i obrazovanja i pod krinkom školstva podmeću nam zabludu da se tu radi o obrazovanju. U školama se uz nuđenje nešto opće kulture i specijaliziranih predmeta učenike i studente ne uči kritičkom razmišljanju i samospoznaji, jer su ideološki „dovršeni majmuni“ bilo kom društveno-političkom sustavu poželjniji i podobniji za upotrebu i manipulaciju u svrhu služenja političko-gospodarsko-financijskim gospodarima čovječanstva i svijeta. Mogu li se ljudi koji su završili neki fakultet ili dobili doktorat iz neke struke zbog toga nazvati obrazovanim intelektualcima budući da većina njih nije pročitala ni jednu ozbiljnu knjigu iz sociologije, psihologije, filozofije (uključujući i filozofiju znanosti) te znanstvene spoznaje o mikro, makro i biološkom svijetu? Oni, kao i obične zanatlije imaju samo ulaznicu za moguće obavljanje nekog od intelektualnih specijaliziranih zanata. Mogu li takve zanatlije bez samorazvoja, samoobrazovanja i samospoznaje imati uvid u funkcioniranje totaliteta Svijet-svijesti? Mogu li oni makar približno znati na koji način funkcionira pojedinačna i kolektivna svijet-svijest? Možemo li specijalizirane organe u čovječjem tijelu zvati ljudima? Isto tako mogu li se neki znanstveni ili ini intelektualni specijalisti bez samospoznaje, samoodgoja i samoobrazovanja (koji zahtijevaju cjeloviti uvid u funkcioniranje totaliteta svijet-svijesti, introspektivnu samospoznaju, kao i zavodničko-antizavodničko znanje) nazvati intelektualcima koji promišljaju, osjećaju i doživljavaju vrijednosti i smisao događanja svijet-svijesti te mogu li oni odlučivati o sudbini čovječanstva, prirode i kulture? Tko je taj tko posjeduje čitavo znanstveno znanje da bi mogao upravljati njime i na osnovu njega donositi ispravne zaključke i odluke? Kome pripada čitavo znanstveno znanje i tko odlučuje u kojem će smjeru ići znanost? Je li pozivanje na znanost kao neku cjelovitost znanja samo vrsta iluzije i obmane? Je li znanstveno znanje rascjepkano, nepovezano i neorganizirano? U Crnom labudu, antizavodnik Taleb daje kritiku akademske zajednice i njezinog znanstvenog doprinosa naspram doprinosu onih koje oni podcjenjivački nazivaju amaterima:

„Akademska zajednica i filistarstvo: U pitanju je zabluda povratnog putovanja; ako je akademsko sinonim za 'strogo' (u što sumnjam, budući da je ono što nazivam 'stručnom recenzijom' počesto čista maškarada), neakademsko ne upućuje na raspuštenost. Zašto sumnjam u tu 'strogoću'? Služeći se konfirmacijskom pristranošću, ljudi iz akademskih krugova istaknut će vlastite zasluge. Ipak unatoč brojnosti, upravo oni si mogu pripisati zasluge za relativno sitan dio naših rezultata. Nerazmjerno visoke zasluge za to mogu se pripisati neovisnim istraživačima i onima koje ljudi iz sveučilišnih sredina uvredljivo nazivaju amaterima: Darwinu, Freudu, Marxu, Mandelbrotu, čak i ranome Einsteinu. Utjecaj sveučilišnih znanstvenika obično je slučajan.“

Prodaje li nam znanost teoretske mitove o Velikom prasku i evoluciji pod stvarnost? Kao što mozak ne vidi stvarnost direktno već stvara konstrukciju u umu na osnovu karte i modela, isto tako znanost konstruira stvarnost pomoću teorija i pojmova? Smatra se da ni Teorija velikog praska, kao ni sve druge naučne teorije, nije nepogrešiva ni sveobuhvatna, pa tako uz dokaze koji podržavaju teoriju, neke nepoznanice još uvijek postoje koje možemo svesti na četiri osnovna problema vezana uz ovu teoriju: nedostatak antimaterije, formiranje galaksija, budućnost svemira, te uslovi „prije“ Velikog praska. Objašnjenje nastanka svemira iz nule-ničega-ništavila sliči na religioznu bajku koju morate progutati kako bi teorija Velikog praska, a time i kozmologija dobile na vjerodostojnosti. Znanost koja u drugim slučajevima negira čarobnjaštvo i čaroliju sama se koristi njima kod mnogih fundamentalnih objašnjenja. Kao što su nas znanstvenici lagali da su pronašli Higgsov bozon (božansku česticu) isto tako nas lažu o mnogim drugim stvarima. Vara li nas znanost, kao što je to priznao i Richard Feynman, kad se služi približenjima (vrijednostima malo većim od nule koje nazivaju vrijednostima približnim nuli) kako bi njihovi proračuni u kvantnoj fizici štimali? Kao što svećenici religije sebe smatraju božanskim bićima spojenima s Bogom, isto tako se znanstvenici smatraju sveznajućim bićima spojenima na sveznajuće znanstveno znanje koje će se jednog dana obogotvoriti. Znanost i akademska zajednica su religija i kult sa svojim institucijama, relikvijama, svećenicima, vjernicima i sljedbenicima. Ni teologija nam ne može objasniti zašto postoji nešto a ne ništa, jer ne može odgovoriti na pitanje: Što je to Bog i tko je stvorio Boga? Bez obzira na manjkavost svih objašnjenja zadovoljni smo ponuđenim uz konstataciju: Bolje išta nego ništa!

Budući da su i mnoge znanstvene priče samo priče, čak i najuvjerljiviji dokaz ne može uvijek zasjeniti popularnost atraktivne, ali neutemeljene priče. U knjizi Heretika: Avanture s neprijateljima znanosti, Storr se iznimno malo bavi s onim što je znanost. On istražuje psihologiju i neuroznanost vjerovanja, objašnjavajući kako smo svi skloni potvrdi pristranosti i kognitivnoj disonanci: znanstvenici su ljudi, koji upadaju u ove zamke s vremena na vrijeme. On smatra da je velika snaga znanstvenog pristupa njegovo priznavanje tih slabosti ljudskog mišljenja, a njegovi pokušaji, premda djelomično i nesavršeni, podižu obranu protiv njih. To je razlog zašto nam randomizirana kontrolirana ispitivanja, statistički značaj i pošteno eksperimentalno dizajniranje stvari pomažu da se izbjegne vidjeti samo ono što smo pronašli misaono osnažujući. Za pobjedu i podršku hipoteza koje su znanstveno nevjerodostojne - kao što su homeopatija, telepatija i Morgellonsova bolest ili sindrom - potrebni su izuzetni dokazi. Storr smatra da je teret na vjerniku da pronađe dokaz, a ne na skeptiku da pokaže da ne postoji. Teret je na jednom i drugom. Kao što znanstvenici ignoriraju vjernike isto tako vjernici ignoriraju znanost. Je li u oba slučaja razlog ignoriranja potvrda pristranosti?

Naše emocije odvode na stranu kognitivne sposobnosti našeg uma , ali one time daju zavodničku draž, začin i smisao našim životima. Storr potkopava uvjerenje da ljudska bića čine svoje misli racionalnima. Umjesto toga, istražujući nedavne događaje u neuroznanosti, on nas uči da prvo vjerujemo u privlačne mentalne modele formirane rano u životu i rijetko ih dopuštamo promijeniti - razlozi za to dolaze poslije. Procesom potvrde pristranosti zanemarujemo ono što ne podržava naše najpovlaštenije pojmove i stavljamo naglasak na ono što je u uporabi. Naši umovi rade nesvjesno u zapanjujućem emocionalno-motivirajućem priklanjajućem stupnju, dok je naša svijest prisiljena pridružiti se poslije, kuhajući se do iznalaženja uvjerljivog opravdanja. „Mi ne odabiremo naša najstrastvenija uvjerenja, kao što odabiremo dinje u supermarketu“, - Storrov je provokativni zaključak. Storr smatra da nije religija ta ili lažni mistici koji stvaraju te probleme, već sve to znači biti čovjek te veli: „Kriminalitet, netolerancija i mržnja trebaju biti zaustavljene, ali tamo gdje je obična ludost, trebamo slaviti. Ekscentričnosti su naš dar jednih drugima. To je bogatstvo naše vrste. Biti u zabludi nije grijeh. Pogrešnost je ljudsko pravo“. Većina ljudi podložna je ljubavnim, znanstvenim, religioznim, profesionalnim, sportskim, nacionalnim, političkim i inim uvjetovanostima koje ih usmjeravaju i ograničavaju u razmišljanju i djelovanju. Više o zavodničkom uvjetovanju i kako ga uočiti i suprotstaviti mu se bit će u knjizi Sedukcioterapija.

The British Council je partnerstvo s nizom organizacija u SAD-u, Velikoj Britaniji i u inozemstvo s novim projektom nazvanim mobiliziranje humanističkih znanosti. Namjera je izgraditi bolja međunarodna umrežavanja kako bi istraživanja vrijednosti humanističkih znanosti poboljšala blagostanje, sigurnost, napredak i zapošljavanje u svijetu. Ako citiramo William Empsona, postoji sedam vrsta dvosmislenosti u našem čitanju književnosti, koliko još vrsta dvosmislenosti moraju postojati u našem čitanju svijeta? Jesu li u pravu oni koji vele da ne postoje dvije kulture - znanstvenici i umjetnici, već da postoji jedna ljudska kultura s bezbroj manifestacija? Želi li se spajanjem dviju kultura osnažiti vjerodostojnost humanističkih i društvenih znanosti? Budući da znanost ne zna točno što su to elementarne čestice materije i sama materija, energija, entropija, elektricitet, svjetlost, sila teže, zanimljivost, ljubav, smijeh, kako je i zašto nastao svemir, što je to informacija, geni, virusi, život, čemu služi seks, zašto živa bića umiru, jesu li sve interakcije svodive na jednu, zašto je mozak tako silno složen, zamršen i što činiti s tom fantastičnom sposobnošću računanja itd., već ona samo uspješno nagađa o svemu tome uz pomoć znanstvene metode i brojčanih aproksimacija stvarnosti ubačenih u matematičke relacije poput jednadžbi, računa vjerojatnosti, statistike itd. - možemo li njeno znanje teoretskih znanstvenih priča uzimati previše ozbiljno kao neki apsolut spoznaje ili su i one samo priče koje su do nekog nivoa dosljedne? Sedukciologija se bori protiv ideologija poput znanosti i religije koje vrše kolonizaciju ljudskog duha, kulture i jezika.

„Potrebni su nam naši najbolji akademski mozgovi kako bismo riješili izazove u svijetu. Ali oni moraju djelovati zajedno. Humanističke i društvene znanosti moraju raditi sa (prirodnim) znanostima na jedan inteligentan, interdisciplinarni način“, pišu novine Huffington Post. Je li ovo poziv na znanstveni imperijalizam i kolonijalizam?! Poznanstveni pa vladaj! Jesu li humanističke „znanosti“ kao i psihologija i psihijatrija znanost u strogom smislu i ako jesu zbog čega to jesu ili su samo vrsta specifičnog znanja i vještina? Urušava li se definicija znanosti prihvaćanjem za znanost humanističkih i društvenih znanosti te psihologije i psihijatrije? Trebaju li humanistička i društvena znanja djelovati zajedno s prirodnim znanostima za rješavanje izazova i problema u svijetu? Razmišljaju li o svijetu kroz leće odvojenih akademskih predmeta s različitom pameću i razumijevanjem svi oni koji su stekli svoje karijere preko visokog obrazovanja? Je li skladištenje društvenih i humanističkih znanosti kao umjetno djelo akademske dresure samo koristan i zgodan intelektualni zanat? Trebamo li izazove u svijetu rješavati na holistički interdisciplinarni način u ljudskom kontekstu? Kemija, filozofija i antropologija sami po sebi ne postoje. Oni su naši mentalni konstrukti koji nam pomažu sortirati naše razmišljanje i moždanu metodologiju. Akademska predmetna područja su ljudski izumi koji nam omogućuju organizirati složenost učenja i sistematizirati ukupno svjetsko znanje. Njih ne valja brkati sa stvarnošću iako svećenici znanosti upravo to pokušavaju nametnuti javnosti.

Je li razlog stvaranja hijerarhijskih znanstvenih, obrazovnih, kulturnih, religioznih, umjetničkih, sportskih i inih institucija zaštita, očuvanje, proširenje i produbljivanje znanja i umijeća ili je polaganje prava na znanje i umijeće učinjeno zbog monopolizacije, arbitriranja, imperijalizama, kolonijalizma, iskoristivosti, vladanja, dominacije, isključivosti, uhljebljivanja itd.? Dakle, ideološki „dovršeni majmun“ ne prisvaja samo materijalna dobra nego i ona duhovna. Sedukciologija raskrinkava takve namjere i praksu ideološkog „dovršenog majmuna“ i zbog toga je on neprijateljski i ignorantski nastrojen prema njoj te kao svoje protivnike osjeća samosvjesne zavodnički „nedovršene ljude“ koji nisu proizvod uvjetovanog diskurzivnog znanja, jer im ne može prodavati svoje laži za istine, pseudodogađanja za događanja i iluzije za stvarnost. Dodjelom školskih diploma i titula ideološki „dovršeni majmun“ stvara horde „intelektualnih“ ratnika čuvara kulta predpižđa znanstvenog vazda djevičnjaka i odvažnike znanstvenog mišljenja koji su zaduženi da poput svećenika čuvaju, šire i produbljuju uvjetovano znanje i jačaju moć i značaj institucija kojima služe.

Nisu krivi samo kapitalisti kao gospodari znanosti, krivi su i znanstvenici kao robovi koji su razvijali tehnologiju koja uništava svijet, a da se pri tom nisu pobunili i organizirano to spriječili. Korporacije kao i morski psi građeni su da proždiru i zato ih treba politički ubiti ili obuzdati. Bez pobune svih korumpiranih znanstvenika nema ni spasa Zemlje i čovječanstva. Kao i 99 % čovječanstva u istom postotku su i znanstvenici kao specijalizirane intelektualne zanatlije cijepljeni od samospoznaje i svijesti o dobrobiti za cjelokupno društvo i Zemlju - oni su ideološki „dovršeni majmuni“ kojima je potreban novac kako bi ispunili svoju ontogenetsku i filozofsku određenost: u sebe, na sebe i pod sebe. Nema tu mnogo morala i duhovno-duševne pameti. Nastradali smo ukoliko i dalje budemo živjeli u zabludi da je svaki znanstvenik osviješten i dobronamjeran. Uče nas da nema pametne stoke i da je znanost pod pozitivnom zavodničkom kontrolom.

Kolonizacija uma vrši se pomoću nametanja diskursa (znanstveni, religiozni, mistični itd.). Diskurs nameče rječnik i definicije te uvjetuje način razmišljanja i donošenja zaključaka. Umjesto da ostavi jezik i njegovu upitnost otvorenom on je negativno zavodi i podčinjava nudeći se kao rješenje svih pitanja koja se u tom diskursu mogu postaviti. Stručnjaci su robovi svojih diskursa, jer ne mogu izaći izvan njega i sagledati problem izvana. Ukoliko ideju ili misao ne možete povezati s životom te je osjetiti i implementirati u spoznaju, ponašanje, djelovanje i doživljavanje tada ta misao ili nije životna ili vi još uvijek niste na tom nivou da je shvatite, osvijestite i primijenite u samospoznaji. Zbog toga mnogi profesionalni filozofi, psiholozi, psihijatri i ini znanstvenici i mislioci nikad neće biti praktičari nego ostaju samo teoretski tumači i obrađivači misli, pojmova i teorija poput nastavnika u školama i fakultetima - imaju znanje koje sami ne znaju i ne mogu koristiti.

Iz kojih razloga se ljudi s nekom fakultetskom diplomom ili doktoratom nazivaju „intelektualcima“? Je li razlog akademskog ujedinjenja „intelektualaca“ monopolizacija i vladanje znanjem kako bi se bilo arbitrom vrijednosti koje čine zbilju i kulturu i na taj način vladalo sviješću i savješću pojedinca i čovječanstva u cjelini? Radi li se tu o intelektualnom imperijalizmu i kolonizaciji ljudske misli? Služi li taj intelektualni imperijalizam moćnim ideološkim „dovršenim majmunima“ kako bi mogli vladati i držati u pokornosti bespomoćne i glupe ideološke „dovršene majmune“?! Hoće li se umišljeni imperijalni monopolisti (znanstvenici, teolozi, mistici, prosvjetari, političari itd.) naljutiti ako im oduzmemo tu opasnu igračku koja im daje nepripadajuću moć i pravo na vrednovanje znanja što ono jest, a što nije?! Treba li tu jednom za svagda napraviti razliku?

Ne pripada samo znanstvenom znanju pravo na poznavanje čitavog znanja i apsolutne istine, niti im pripada posjedovanje istog. Nitko sa sigurnošću ne zna što je to ispravno ili točno znanje, a još manje što je to ispravno ili točno neznanje, pa tako ni znanost. Znanost je samo dio cjelokupnog znanja. Kao što je svatko sportaš ukoliko se bavi nekim sportom isto tako je svatko intelektualac ako se bavi nekim intelektualnim radom, pogotovo ako to radi pod pokroviteljstvom akademske zajednice. U znanstvenoj zajednici svi zajedno znaju čitavo znanstveno znanje, a pojedinačni znanstvenici upoznati su uglavnom sa svojim specijaliziranim znanjima - oni su poput organa u čovječjem tijelu, ali s daleko lošijom međusobnom koordinacijom i komunikacijom. Danas i matematičari barataju s tek desetinom matematičkog znanja, ali su barem upoznati s ostatkom matematičkog znanja. Na prste bi se moglo nabrojiti znanstvenike koji su upoznati s cjelokupnim znanstvenim znanjem. Znanstvenici su uglavnom upoznati i bave se svojom specijaliziranom znanstvenom djelatnošću koja ponekad iznosi stotinku ili tisućinku cjelokupnog znanstvenog znanja. Oni su uglavnom veoma loše upoznatosti s političkim, socijalnim, psihologijskim i filozofskim znanjem. Postavlja se pitanje, jesu li oni kompetentni promišljati i donositi odluke o moralnim, estetskim i političkim vrijednostima i ljudskoj sudbini? Taj nedostatak znanja, a time i kompetentnosti da odlučuju o sudbini čovječanstva i planeta Zemlje najbolje se vidi kroz kvalitetu obrazovanosti današnjih političkih elita, a i kroz materijalnu, duhovnu i moralnu korumpiranost svih vrsta „intelektualaca“. Ukoliko postoje nevladine udruge za kontrolu i korekciju demokratski izabranih predstavnika vlasti i državnih institucija, zašto ne bi postojale udruge s istom svrhom kontrole i korekcije obrazovnih, znanstvenih, umjetničkih, sportskih i drugih kulturnih institucija i udruženja? Čovjek je jedina životinja koja zbog psihološke prekompliciranosti i nedostatka samospoznaje lakše upravlja drugim ljudima nego sama sobom.

Ni religija ni znanost nemaju uvid u apsolutnu istinu već svoju ispravnost u vjerovanja i uvjerenja pronalaze u teološkoj ili znanstvenoj metodologiji i spoznaji. Ukoliko ne znamo što je smisao ljudskog života ne možemo reći tko je u pravu religija ili znanost. Isto tako ukoliko ne znamo postoji li ljudski smisao koji je već netko zacrtao izvan čovjeka ili taj smisao sam čovjek osmišljava, ne možemo znati je li bolje vjerovati u smislene religiozne mitove ili besmislenu znanstvenu teorijologiju (znanost o znanstvenim teorijama).

Umjesto da se pronađe i nadiđe čovjek se izgubio negdje na putu. Znanost širi zabludu da je čovjek dovršeni evolucijski proizvod kojem trebaju jedino znanstvena misaona dostignuća koja misle za i umjesto njega te tehnologija koja ga usrećuje i pomaže mu da kontrolira prirodu i iskorištava je. Samospoznaja nije poželjna i ne potiče se u kapitalističkom sustavu razmišljanja koje slavi vrijednosti neprekidnog rasta proizvodnje i potrošačkog mentaliteta, već se sputava, jer osvješćuje čovjeka i osposobljava ga za drugačije kritičko razmišljanje i djelovanje. Sedukciologija vam na osnovu načela odvođenja na stranu objašnjava što je to znanje uključujući i ono znanstveno, koliko je istinito, kolika je njegova moć i koje su mu granice. Namjera Sedukciologije - Teorije i prakse pozitivnog i negativnog zavođenja je da vas navede na razmišljanje, a ne kao većina knjiga da vam kaže na sve načine da ste u pravu.

Za uživati u sportu i umjetnosti kao i u hrani, alkoholu, drogama i seksu, nije vam potrebno toliko znanja koliko vam je potrebno da biste uživali u sedukciologiji. Za uživati u sedukciologiji (izučavanju teorije i prakse pozitivnog i negativnog zavođenja), sedukcioterapiji (uravnoteživanju i „liječenju“ tijelouma) i sedukcionizmu (umijeću življenja/zavođenja) potrebno vam je poznavanje logike, matematike, znanosti, teologije, filozofije, biologije, psihologije, prava, politike, etike, sociologije, ekonomije, lingvistike i mnogih drugih znanja. To je razlog zašto sedukciologija ne može biti prihvaćena od širokih masa nego od uskog kruga jezičnih i misaonih hedonista.

Ovo je tajna knjiga O zavođenju tvorca i gospodara svijeta pročitana na zavodnički način od strane ovog zavođenog-zavodnika kao univerzalnog čitača zavodničke svijet-svijesti. Čovjek je rješavač zagonetke zavođenja koju je „Stvoritelj“ ugradio u Svijet-svijest. Smisao i svrha ove knjige-prisvjesnika je kao što svijest posjeduje osjećaj zbivanja da u njoj otkrijete i usavršite osjećaj zavođenja. Dakle, cilj Sedukciologije - Teorije i prakse pozitivnog inegativnog zavođenja je dobivanje osjećaja za fenomen odvođenja na stranu - zavođenje, koji je sveprisutan i osnovni je motiv i princip djelovanja svijet-svijesti. Otkriće i nadogradnja osjećaja zavođenja pomoći će vam kasnije kod ugradnje i svakodnevnog prakticiranja sedukcioterapije (seductiotherapy) - „liječenja“ i uravnoteživanja pomoću sedukciologije (seductiology) te implementiranja sedukcionizma (seductionism) - umijeća življenja/zavođenja kao religije kojoj je Bog otišao na godišnji odmor. Sedukciologija vam može poslužiti kao paradigma i filtar kroz koji ćete filtrirati svoj svjetonazor i na taj način vidjeti koliko je on snažan, čvrst i kompatibilan s znanjem o svijet-svijesti i zavodničkom upitnom odgovornošću. Pomoću zavodničkih alata spoznaje koje budete prakticirali svakodnevno u svijesti, uz osjećaj zbivanja otkriti ćete i usavršiti osjećaj zavođenja. Dakle, cilj je kroz sedukciološku spoznaju postići zavodničku ravnotežu-zdravlje, zavodnički ugođaj-sreću i zavodničko uživljavanje-čaroliju. Kroz proučavanje cjelokupnog praktičnog i teoretskog znanja svijet-svijesti sedukciologija gradi zavodničku paradigmu koja vam pomaže pri shvaćanju stvarnosti i njenih fenomena. Zavodnička paradigma bit će vam mentalni filtar kroz koji ćete korigirati vaš postojeći svjetonazor. Korištenjem zavodničkih referentnih točaka vaš pogled na svijet-svijest bit će manje podložan obmanama i zavaravanju. Postoji anegdota koja kaže da je Isus došao pogledati nogometnu utakmicu Brazil - Njemačka i kad su Brazilci zabili gol Isus je zapljeskao te kad su Nijemci zabili gol Isus je zapljeskao. Čovjek koji je sjedio pored Isusa upita ga: „Pa za koga ti naviješ?“ Isus mu odgovori: „Za nogomet!“ Tako ni sedukciologija ne navija ni za koju ideologiju poput znanosti, religije ili filozofije, niti za bilo koje znanje, već uživa i otvorena je prema čitavom pozitivnom zavodničkom znanju ma otkuda ono dolazilo, a kritična je prema bilo kojem negativnom zavodničkom znanju. Poput Isusa nastoji ne podleći potvrdi pristranosti.

Ovo nije knjiga u poetski provokativnom stilu poput one Jean Baudrillarda O zavođenju ili kao Umijeće zavođenja Roberta Greena koja čitatelja uči kako postati uspješan negativni zavodnik u zavođenju žrtve ili mete na području ljubavi, politike i ekonomije. Isto tako nije poput knjiga o zavođenju koje su napisali mnogi gurui i učitelji muško-ženskog zavođenja. Stvari, bića i pojave uglavnom nisu onakve kako su nas evolucija i kultura naučile da ih zamišljamo, gledamo, osjećamo i doživljavamo. Sedukciologija će vas poučiti kako uočiti, postaviti se i što bolje igrati tu zavodničku igru koja se igra između svijeta i svijesti i unutar svijet-svijesti. Nije lako niti je moguće proniknuti u sve tajne i strategije zavođenja, a s obzirom na to, nije lako ni postići zavodničku ravnotežu, zavodnički ugođaj i zavodničku čaroliju. Spoznaja zavođenja svijet-svijesti i usklađivanje s njom je cijeloživotni neprestani proces u kojem kroz sedukciološke naočale/paradigmu gledate na zbilju kao na zavodničku igru.

Kovanicu svijet-svijest upotrebljavam zato što bez svijesti nema doživljavanja i spoznaje svijeta. Kad umire pojedinačna svijest umire i njena spoznaja i doživljaj svijeta kao svjedočanstvo da on postoji. Dakle, pomoću svijesti mi se priključujemo na doživljajnost i spoznaju svijeta. Svijest priključena na svijet je koegzistencijalna i interaktivna doživljajno-spoznajna simulacija. Bez svijesti nema svjedočanstva da svijet postoji, niti doživljaja i spoznaje tog svijeta - nema svjesne dinamičke zavodničke igre.

Svrha zavodničke paradigme je prikazati razumljivom svijet-svijest s kojom ste u interakciji i koju promatrate i doživljavate. Paradigma je skup osnovnih pretpostavki ili pravila koje uzimamo zdravo za gotovo (eng. default) u cilju poimanja stvarnosti i njenih fenomena. U tom smislu osobna paradigma je ono bitno što učitavamo prilikom naše interpretacije stvari i pojava oko nas. Ljudi imaju različite paradigme kao pojedinci, obitelji, grupe, narodi, struke itd. Paradigma stvara mentalni filtar kroz koji um propušta samo one informacije koje mu se uklapaju u postojeću sliku svijeta. Upoznavanje s zavodničkom paradigmom omogućit će vam drugačiji pogled na svijet-svijest nego što vam ga pružaju znanost, religija, misticizam te druge ideologije i knjige samopomoći. Zavodnička paradigma nisu naočale za propuštanje samo jedne boje, već „naočale za izoštravanje vida i zaštitu od sunca“. Zavodnička paradigma korigira vaš postojeći svjetonazor koji označava odnos pojedinca prema okolini, u kojem se zauzima određeni „pogled na svijet“. Svjetonazor podrazumijeva stvaranje određenih stajališta i zauzimanje stavova prema ukupnoj zbilji, tako da zavodnička paradigma korigira vaš odnos prema ključnim filozofskim, religijskim, odnosno etičkim pitanjima, poput onih: o stvarnosti i čovjeku; o životu i životu nakon smrti; o shvaćanju istine; o znanju što je pravo i što je krivo ili što je dobro, a što zlo; o postojanju Boga; o čovjekovoj slobodnoj volji; te o spoznaji, energiji, informaciji, komunikaciji, simulaciji, logici, jeziku, znanju/neznanju, vjerovanju, vrijednostima, razmijeni itd. Vaši odgovori na ova pitanja bit će mnogo kvalitetniji kad koristite zavođenje kao referentnu točku, a time i vaše poimanje, doživljavanje i interakcija (praksa) sa postojećim parametrima stvarnosti.

Da me ne bi krivo shvatili vjernici i svećenici religija i znanosti i crkveni miševi, eksperimentalna znanost bez ideološkog tumačenja uvijek može biti podloga za pozitivno sedukciološko izučavanje, dok religiozni ideologizirani mitovi uglavnom služe za negativno zavođenje i u tom kontekstu se sedukciološki i izučavaju. Religija nam ne govori ništa ozbiljnog o svijetu kakav on jest, zato u Sedukciologiji njeno poimanje Svijet-svijesti i nije ozbiljno razmatrano. Više o religiji bit će govora u knjizi Sedukcionizam - Religija kojoj je Bog otišao na godišnji odmor.

Što je to pismenost i koliko vrsta pismenosti postoji? Mora li onaj tko je gramatički i pravopisno pismen ujedno biti i psihološki, filozofski, logičko-matematički itd. pismen? Imamo li zbog straha od gramatičke i pravopisne pismenosti često situaciju da budale govore, a pametni šute? Postoje li ljudi koji su zavodnički pismeni? Pismenost iz samospoznaje pozitivnog i negativnog zavođenja ne uči se u školi. Ova knjiga pružit će vam znanje za seduciološku pismenost pomoću koje ćete moći raspoznavati pozitivno i negativno zavođenje te misliti i djelovati antizavodnički. Sedukciologija - Teorija i praksa pozitivnog i negativnog zavođenja je jedina knjiga koja vas opismenjava kao svjesne i samosvjesne zavođene-zavodnike i pretvara u zavodnički samospoznajna bića. Ukoliko ste vi i vaš okoliš (ljudi koji vas okružuju i s kojima ste povezani) sedukciološki pismeni moći ćete graditi lijepše međuljudske odnose i kvalitetnije društveno-političko uređenje.

 

Sedukciologija - Teorija i praksa zavođenja

Knjiga za jezične i misaone hedoniste.

Carob King

 

Ako se nećete baviti zavođenjem, zavođenje će se baviti vama. Da biste se bavili zavođenjem morate posjedovati svijest o zavođenju i antizavođenju.

Carob King

 

 

Sedukciologija je sredstvo koje će vam ukazati na veliki značaj spoznaje zavođenja za učinkovito razmišljanje te kvalitetno događanje i doživljavanje vašeg života i svijeta u vama i izvan vas. Ona će vam isto tako pomoći da uočite zavodničko načelo u djelovanju čitave svijet-svijesti i uvidite da zavođenje leži u osnovi svega. Da bi ljudi (uključujući teologe, filozofe i znanstvenike) prihvatili Sedukciologiju - Teoriju i praksu pozitivnog i negativnog zavođenja potrebno je mnogo teoretskog i praktičnog zavodničkog znanja. Teško je shvatiti i prihvatiti da sve zavodi uključujući Boga i znanost - lakše je živjeti u i s nepromjenjivim apsolutnim istinama i znanjem, a zavođenje potpuno izbaciti iz svake spoznaje stvarnosti svijet-svijesti i dati mu negativni predznak i konotaciju. Problemi psihološke prirode nastaju kada vas negativno zavođenje navede na to da stvari, bića i pojave u ovoj svijet-svijesti počnete shvaćati ozbiljno, umjesto da ih prihvatite kao genijalnu zajebanciju. Ovdje vam dajem jedan moral, psihologiju i paradigmu koja će biti za osobnu uporabu izvan znanstvenih, vjerskih, ideoloških i inih mjerila i vrijednosti. Dakle, moral, psihologiju i paradigmu koja će se temeljiti na teoriji zavođenja koja uzima zavođenje kao sveopći princip djelovanja svega postojećeg i postajućeg. Prikazujem vam jednu alternativu drugačijeg gledanja i doživljavanja svijet-svijesti u sebi i izvan sebe. Svijest o zavođenju potrebna vam je za zaštitu od cjelokupnog manipuliranja vašom percepcijom, emocijama, mislima, stavovima, znanjem i stvarnošću. Dakle, svijest o zavođenju pomaže vam da uz pomoć antizavodničkog razmišljanja mijenjate nametnuto stanje u vašem životu i društvu te svjetonazor i doživljaj zbilje.

Knjiga daje odgovore na pitanja: Što je sedukciologija i tko je sedukciolog, čime se bave i koju korist čovjek od toga može imati? Što je predmet sedukciološkog izučavanja? Koji su elementarni pojmovi sedukciologije? Čemu nam služi sedukciologija, tj. gdje sve sedukciologija može imati primjenu? Kad sagledate i shvatite koliko su neki elementi u spoznaji i znanju upitni lakše ćete uočiti i shvatiti zavodničku prirodu svijet-svijesti. Sedukciologija kao način spoznaje i individualno znanje pojedinca o svijetu u sebi i izvan sebe bavi se kvalitetom spoznaje, znanja i neznanja koje nam pružaju religija, filozofija, znanost, misticizam i alternativni izvori znanja. Introspektivnim poniranjem u sebe te snimanjem i otkrivanjem svijeta oko sebe uz pomoć zavodničke analize i sinteze te zavodničko-antizavodničke logike zavođeni-zavodnik (sedukciolog) usavršava zavodničku rasudnu moć koja mu pomaže da shvati i prihvati svijet-svijest kao zavodničku igru s kojom se uravnotežuje, usklađuje, ugađa i uživljava.

Brka li se danas lozinka prosvjetiteljstva „služiti se vlastitim razumom“ s onim „služiti se razumom znanosti“? Sedukciologija vas upozorava da ne mijenjate jednog tutora (npr. religiju) za drugog (npr. svećenika znanosti) već da postanete samosvjesni zavođeni-zavodnik koji će prevladati Kantovu „samoskrivljenu nezrelost“ koja nastaje uslijed vlastite lijenosti i kukavičluka.

Sedukciologija može ispuniti prazninu koja nastaje u pojedincu ispunjenom cinizmom ili antipatijom uslijed toga što su mnoge institucije i neke od temeljnih uporišta u životima ljudi, poput obitelji, crkve, vlade, posla, znanosti, vašeg bankovnog referenta itd. osobito u razvijenim zapadnim društvima, već nestali ili izgubili svoj ugled do te mjere da im ljudi više ne vjeruju. Richard Watson u knjizi Zapisi iz budućnosti: povijest sljedećih 50 godina predviđa da će ljudi biti sve usredotočeniji na sebe te će doći do stvaranja kulture u kojoj će se svi oslanjati samo na sebe, a razvijat će se i svjetonazor „uradi sam“. Po njemu „ljudi će živjeti pod staklenim zvonom izolacije i neće vjerovati liječnicima, bolnicama ni farmaceutskim tvrtkama te će samodijagnosticiranje i samopropisivanje lijekova postati uobičajena praksa“.

Budući da je ljudski mozak fleksibilan i plastičan trebamo poput vrtlara njegovati i oblikovati svoje kognitivne mreže kako ih ne bi zahvatio korijen ili oblikovali drugi vrtlari (negativni zavodnici) pomoću biološko-psihološkog inženjeringa i tehnika ispiranja mozga. Budući da živimo u najboljem od svih svjetova u kojem je sve u najboljem neredu, kao što kaže Voltaire-ov lik Pangloss u Candidu: ili, Optimizamu (Candide, ou l'Optimisme): „Mi trebamo njegovati (obrađivati) svoj vrt.“ Ukoliko netko drugi-okoliš zavodi naš mozak pozitivno i negativno, zašto i mi ne bismo djelovali na isti način na njega svojim stavovima, znanjem i potrebama i bili gospodar i upravljač vlastitog zavođenja na što nas upućuje i Kathleen Taylor u knjizi Ispiranje mozga: znanost kontrole uma:

„Odrastanje nam pomaže, jer s vremenom stvari postaju manje bitne. Dakako, buđenje kojim se čovjek rekonceptualizira kao biće sposobno samo sebe mijenjati ne događa se uvijek. Neki vrtlari cijeli život prespavaju i mogu postati velik teret za ljude oko sebe. Ali ne svi. No ako neki drugi vrtlar pokuša preuzeti vaš teren, bit će mu lakše nametnuti svoj model ako ondje zatekne neuredno polje korova nego dobro održavan vrt. Ono što vrijedi za vrtove i vrtlare, vrijedi i za ljudski mozak i za one koji se bave ispiranjem mozga - premda valja dodati da je mozak nezamislivo kompliciraniji od bilo kojeg vrta... Govorili smo o tome koliko su emocije važne u pokušajima utjecaja i vidjeli smo kako, općenito govoreći, bogatiji mentalni svijet može poslužiti kao zaštita. No postoji i treći faktor: samospoznaja, svijest o tome da smo glina a ne dijamant. Ako znamo da možemo sami sebe mijenjati, tada znamo i da možemo njegovati svoje kognitivne mreže, oblikovati ih kao što bismo oblikovali vrt. Spoznaja da se mozak može promijeniti prvi je korak u pružanju otpora promjenama koje nam nameću drugi.“

Tvorac ADHD-a (poremećaja hiperaktivnosti i deficita pažnje/ poremećaja pozornosti s hiperaktivnošću - engl. Attention Deficit and Hyperactivity Disorder) psihijatar Leon Eisenberg na samrti je priznao: „Tu bolest sam izmislio u suradnji s farmaceutima!“ Imamo bezbroj slučajeva gdje znanost i znanstvenici u suradnji s političarima i industrijalcima stvaraju proizvode i znanstvene teoretske laži kojima truju, prave ovisnima i ubijaju ljude zbog profita i to je jedan od razloga zašto nam je nužna Sedukciologija kao teorija i praksa koja će pratiti i izučavati pozitivno i negativno znanstveno, individualno i društveno zavođenje. „To be scientifically literate is to empower yourself to know when someone else is full of bullshit“ - kaže znanstvenik Neil deGrase Tyson. („Biti znanstveno pismen znači osnažiti sebe da znate kad je netko drugi pun govana.“) Parafrazirajući ovu Tysonovu izreku možemo reći: „To be seductiologically literate is to empower yourself to know when someone else, including scientists, is full of bullshit.“ Biti sedukciološki pismen znači osnažiti sebe da znate kad je netko drugi, uključujući i znanstvenike, pun govana (kenja). Kod uočavanja kenjaže sedukciologija je iznad znanosti.

Postavlja se pitanje: koliko nam je znanstvenog, psihologijskog i interpretativne forme filozofskog znanja potrebno da bismo mogli vršiti kvalitetnu i uspješnu zavodničku spoznaju i samospoznaju? Čitavo znanstveno i ino informativno znanje treba koristiti s urođenom metodom (filozofiranja) koja se nalazi u ljudima urođenoj radoznalosti te s introspektivnim poniranjem u sebe i svoje misli vršiti trenutnu samospoznaju. Samospoznavati na taj način mogu svi oni ljudi koji su sposobni kritički promišljati, analizirati, propitivati osnovne ljudske probleme, osnovne koncepte civilizacije i prirode. Međutim, tu još nedostaju svijest i znanje o zavođenju i antizavođenju te osjećaj zavođenja koje treba uklopiti u prethodno navedenu samospoznaju. Jesu li ljudi ikad imali jasnu sliku o sebi i svijetu oko sebe? Imaju li znanstvenici monopol nad postavljanjem pitanja, interpretacijom, analiziranjem i sintetiziranjem problema, rješavanjem problema te mnoštvom ostalih metoda kojima se podjednako propituju stvarnost i položaj čovjeka u svemiru? Prof. Dr. Dan Ariely, bihevioristički ekonomist, u knjizi Predvidljivo iracionalni: Nevidljive sile koje upravljaju našim odlukama, upozorava na još jednu negativnu stvar koju nam donosi znanost, tehnologija i internet:

„Lik po imenu Malcolm iz filma Izgubljeni svijet Michaela Chrichtona u svom pesimistički intoniranom govoru kaže: 'Ljudi se boje da će nestati biljni i životinjski svijet u prašumama. No što je s intelektualnom raznolikošću - našim najvažnijim izvorom razlika? One nestaju brže nego drveće. No mi to nismo shvatili i sada nastojimo utrpati 5 milijardi ljudi u virtualni svijet. To će zamrznuti sve vrste. Sve će se zaustaviti. Svi će misliti istu stvar u istom trenutku. Globalna uniformiranost.'“

Zavodnička strategija spoznaje kao referentna točka svjesnosti bitna je kako bismo uravnoteženo gledali i doživljavali stvarnost koju zavodi svijet-svijest i ispravno se orijentirali u njoj. „Spoznaj sebe samog (gnothi sauton).“ To je izreka koja vrijedi za svakog pojedinca kroz čitavu povijest čovječanstva. Nitko to ne može obaviti za drugoga. To je naša neprestana cjeloživotna misija i zadaća. I kao što kaže pjesnik sinkretističke duhovnosti Kabir:

„Moj voljeni učitelj živi u meni.“

Po Jean Brunu, Sokrat se protivio, spoznaji sebe koja bi se ograničila na specijalizirani inventar, koja svoj produžetak vidi u tehnikama učinkovitosti gdje se moć nad čovjekom oslanja na znanost o čovjeku. Za Sokrata, bez samospoznaje ni jedno znanje nije cjelovito - te tako stečeno znanje o sebi samima moramo učiniti polazištem svake svjesne odluke. Brun kaže da „smo mi danas samo obrtnici znanja; posjedujemo samo ono znanje koje nam omogućuje da upoznamo i promijenimo ljudske materijalne uvijete, ali zbog kojeg zaboravljamo razmišljati o pitanjima ljudske sudbine“. I stari grčki svijet kao i ovaj moderne tehničke civilizacije stajao je pred istom dilemom odnosa umješnosti da se nešto čini i smatranja za dobro da se to čini. Naše znanje o sadašnjosti u sadašnjosti nije isto kao što će biti naše znanje o budućoj sadašnjosti u budućnosti, a odluke moramo donositi na osnovu postavljenih vrijednosti u sadašnjosti i predviđenih vrijednosti za budućnost. U igri je još uvijek mnogo nepoznanica, a nitko kod spoznaje nije u stanju računati s obzirom na poznato poznato, poznato nepoznato, nepoznato poznato i nepoznato nepoznato, tako da uvijek manipuliramo s krnjim zavodničkim istinama, znanjem i spoznajama koje ovise o zavodničkim referentnim točkama koje smo mi kao ljudska bića postavili u ispitivanjima i proračunima.

Sedukciologija kao znanje koje prihvaća svijet-svijest onakvu kakva jest, tj. kao zavodničku igru pozitivnih i negativnih zavodnina i zavođenih-zavodnika, sama od sebe je postavljanje prema tom problemu uvjetovanih pritisaka svijet-svijesti i davanje odgovora u obliku odupiranja ili prepuštanja pozitivnim ili negativnim zavodničkim utjecajima, događajima, doživljajima i pretvorbama. Psihoterapeuti, psiholozi, gurui i filozofi sa svojim sustavima razmišljanja mogu vam dati alate i metodologiju, ali kao što veli Freud: „Svaki čovjek mora sam otkriti na koji način može biti spašen.“ Svi smo, iako slični, veoma različiti s različito umreženim mozgovima, tako da nitko nema vremena ni dovoljno sredstava da se brine o drugom i usavršava ga koliko je to u mogućnosti i sposoban taj drugi učiniti sam za sebe. Psihoterapeuti vam mogu napraviti samo estetski zahvat na vašoj psihi i osobnosti tako da vas donekle drže pod ovisnom kontrolom i prilagođavaju vas da funkcionirate u društvu izbjegavajući problematične konflikte. To nema veze sa samorazvojem i osobnim uvidom u poslovanje vaše zavodničke svijesti i savjesti. Zavođeni-zavodnik se ne samozavarava time da poput znanstvenika gradi sliku svijet-svijesti izvan svijet-svijesti i zatim nastoji ubaciti svijet-svijest u tu predodžbu. On se ne povlači iz svijeta i ne napušta ga (poput Budhe), dapače, on sudjeluje u zavodničkoj igri totaliteta svijet-svijesti i želi je. Sedukciologija vam ne laže da je lako postići stupanj samostalnog sedukciologa. To je put neprestanog napretka u umijeću igranja zavodničke igre i usavršavanja sebe (zavođenog-zavodnika) kao sedukciologa.

Postoji odnos kojeg ne vidimo, a koji spaja fenomene koji se tiču aktivnosti mozga, njegovog načina razvijanja, rada i stvaranja, odnos, kao što kaže Catherine Malabou, koji se tiče njegove karakteristike da je djelo - naše djelo, da je povijest - naša povijest, da je pojedinačna sudbina - naša sudbina. Catherine Malabou u knjizi Što učiniti s našim mozgom? (Que faire de notre cerveau?) u uvodnom poglavlju Plastičnost i fleksibilnost, ka svijesti o mozgu, objašnjava razliku između ta dva pojma te napominje da nije vrijednost mozga u tome "koliko smo fleksibilni" već "po čemu smo plastični". Ona postavlja pitanje: što učiniti kako se svijest o mozgu ne bi jednostavno podudarala s duhom kapitalizma? Jer kao što veli Peter Sloterdijk:„Um, koji nas održava (op. a. kao „dovršenog majmuna“), bez da nas proširuje (op. a. k zavodnički „nedovršenom čovjeku“), nije ni bio umom.“ Ukoliko je „normalnost laka slaboumnost“, sedukciologija će vam pomoći da joj se lakše suprotstavite i izliječite tu bolest zaglupljivanja i ograničavanja uma.

Pojedini jezici zbog nepostojanja adekvatnih izraza i pojmova utječu na ljude i njihove misli, emocije i ponašanje, a time i na život i kulturu. Zavođenju Nijemaca od strane Hitlera išla je na ruku sama struktura njemačkog jezika. Stara zavodnička izreka glasi: „Zavedi pa vladaj!“

Ono što sedukciologiju razlikuje od drugih velikih sustava razmišljanja je to što ona nije ideologija masa i što se njome ne može ovladati bez truda, dugoročnog promišljanja, introspekcije i razumijevanja šireg društvenog i prirodnog konteksta, te moći rasuđivanja koja nije karakteristika većine. Sedukciologija ne pretendira na to da bude društvena ideologija te kolektivna svijest i savjest, već samo korektor društva i pojedinca kako bi se u njemu zavođeni-zavodnik mogao osjećati kao kod kuće, a ne kao izbjeglica. Ona je, poput budizma, duhovnost i metodologija kojom se analiziraju utjecaji, djelovanja, doživljaji i pretvorbe svijet-svijesti kako bi se u njoj uočilo i prakticiralo zavodničko načelo (kao nadogradnja i ispravno usmjeravanje logike, intuicije i inteligencije). Dakle, ona nije nužno negacija bilo koje ideje, teorije ili prakse, već otkrivanje i sagledavanje njihovih učinkovitosti te usklađivanje s njihovim pozitivnim ili negativnim zavođenjem. Nije mudro ni zaustaviti nadolazak velikih ideja, jer smo u tom slučaju isključivi u drugom zavodničkom smjeru, tako da sumnja i provjera treba ići u svim smjerovima, ali treba se i prihvaćati pozitivnost provjerenog.

Danas znamo da na živa bića utječe složena interakcija između nasljeđa i okoliša u kojem prebivaju. Kultura je dio okoliša koju stvaraju životinje i ljudi svojim mentalnim sposobnostima (razinom svijesti) i načinom života. Priroda kroz genetiku i prirodno stanište, a kultura kroz njeno usvajanje odgojem i učenjem djeluje iznutra nekog živog organizma kao dio njega, a isto tako djeluje izvana kao okoliš koji ga zavodi, utječe na njega i djelujući preobražava ga i usmjerava. Svi smo mi okoliš jedni drugima, i kako smo svi međupovezani, možemo reći: sve se svodi na zavodničko utjecajno djelovanje okoliša na svoje nasljeđe. Ironija života je u tome što egotrip misli da jedino „Ja“ postoji, a okoliš je tu fikcija koju treba iskorištavati za zadovoljenje svih njegovih potreba. Našem okolišu smo i mi okoliš. Ta ironija je nešto u što cijelo vrijeme udaramo glavom.

Znanost, religija i misticizam zavedeni su poimanjem da je sve jedno i da se čitava raznolikost i složenost svijet-svijesti na koncu svodi na to jedno, prožima tim jednim i može doživjeti kroz to jedno. Jesu li ideje zakona u znanosti i to da se sve svodi na jednu interakciju preuzeti iz monoteističkog religioznog učenja o postojanja božjih zakona i konstatacije da je sve jedno-Bog? Sve je bačeno na tu zavodničku kartu. Mora li to biti točno?! I ako nije, zavodimo li mi čitavu kulturu i civilizaciju, a time svijest-svijest i spoznaju u „krivom“ smjeru? Možda i nema krivog smjera već više mogućnosti po kojima se može kretati i graditi stvarnost i doživljajnost svijet-svijesti. Smjer može biti kriv jedino ukoliko ugrožava preživljavanje i kvalitetu života čovjeka, čovječanstva i totaliteta Svijet-svijesti.

Sedukciolog je svaki individualni zavođeni-zavodnik koji se bavi sedukciologijom. Dakle, sedukciolog je svaki individualni zavođeni-zavodnik koji teoretizira i prakticira zavođenje samog sebe i svoje zavodničko međudjelovanje s okolišem. Imamo tri razine sedukciologa: znatiželjni, upućeni i samostalni. Znatiželjni sedukciolog je onaj koji će ovaj prisvjesnik pročitati samo zbog znatiželje ili kritike, da vidi ima li tu što vrijednog i zanimljivog. Upućeni sedukciolog će studiozno proučiti prisvjesnik i pokušati spoznati i uočiti mehanizme, strategije i procese Teorije i prakse zavođenja u sebi i okolišu. Samostalni sedukciolog je onaj koji sebe i okoliš doživljava, promišlja i prakticira kao zavodničku igru zavođenih-zavodnika. On je sam svoj filozof, psiholog i znanstvenik.

Sedukciologija (seductiology) ili Teorija i praksa zavođenja je individualno znanje svakog pojedinog zavođenog-zavodnika o zavođenju samog sebe i međuzavođenju njega i okoliša. On zavodničke utjecaje, djelovanja, pretvorbe i doživljaje iščitava iz knjige prirode, kulture, društva i svijesti. Ako je, čovjek, zoološki govoreći, životinja, koja se razlikuje od svih ostalih u načinu kako zavodi i biva zavođen, postojanje posebne individualne znanosti/znanja/umijeća o tome - sedukciologije, posve je opravdano. Za logiku se kaže da je vještina i metoda pravilnog mišljenja, ona je kao „logija“ metoda svake nauke i znanosti. Zavodničko načelo odvođenja na stranu utkano je u cjelokupno ponašanje svijet-svijesti i ono se prikriveno ili otkriveno nalazi u logičkim, dijalektičkim, psihološkim, intuicijskim i dinamičkim procesima. U sedukciologiji su logičke vještine i metode usmjerene k otkrivanju i primjeni načela zavođenja u svijet-svijesti. Grci su razlikovali techne (tj. „zanat“, „umijeće“) i episteme (tj. „znanje“, „znanost“). Kako bi se mogla uspješno oblikovati u teoriju i praksu zavođenja, sedukciologija, a time i sedukciolog (koji je proučava i na osnovu koje se izgrađuje), trebali bi zbog potpunosti u sebe ugraditi pozitivne dijelove znanja, znanosti, zanata (nauke) i umijeća.

Istraživanje zavođenja je aktivan, ustrajan i sustavan proces proučavanja svijet-svijesti s ciljem otkrivanja, tumačenja i pojašnjavanja zavodničkih činjenica. Ovo intelektualno proučavanje provodi se s ciljem stvaranja višeg zavodničkog znanja o događajima, ponašanju, te primjenjivim teorijama i zakonima. Termin istraživanje zavođenja se također koristi pri opisivanju cijelog skupa informacija o temi zavođenja, a vezuje se kako uz znanost i znanstvenu metodu istraživanja, tako i uz alternativna znanja i metode, te introspekciju i ljudsku praksu. Zavodničko znanje je potpuno rješenje ukoliko se uz ono od čega i što, te kako, znade i ono zašto to uraditi (je li dobro ili loše to što se čini). Razumijevanje zavođenja je preobrazba ukoliko smo u stanju to razumijevanje prakticirati.

Teorija zavođenja je misaono, umno gledanje i razmatranje, traženje zavodničke istine iz objašnjenja i razloga. To je skup tvrdnji o zavodničkom procesu, koji vodi ka stvaranju pretpostavki - „hipoteza“ - o specifičnom fenomenu odvođenja na stranu, koji se može provjeriti.

Praksa zavođenja je djelovanje zavođenog-zavodnika koje je usmjereno na osobnu dobrobit i dobrobit zavodničkog okoliša (prirode, kulture i društva).

U početku razmišljajući usredotočeno usavršavamo sedukciološku spoznaju, ali kasnije kao i kod savladavanja bilo koje vještine to prelazi u automatizam. Početni trud će vam se višestruko isplatiti preobrazbom u sedukciološko spoznajno biće - sedukciologa, koji će se tokom vremena pomoću izgrađenog zavodničkog NadJa usavršiti kao sedukcioterapeut i sedukcionist. Kao vlastiti sedukcioterapeut moći ćete uz pomoć zavodničkog NadJa uravnoteživati svoje zavodničko Ja s okolišem koji vas zavodi i uspostavljati zavodničku ravnotežu unutar i izvan sebe te „liječiti“ svoje razboljelo zavodničko Ja i držati ga pod kontrolom. Isto tako ćete se kao sedukcionist moći baviti umijećem življenja/zavođenja i preuzeti odgovornost za kvalitetno igranje i življenje zavodničke igre čiji ste kreator i umjetnik. Budući da je sedukcionizam religija kojoj je Bog otišao na godišnji odmor, vi ste taj koji ga treba zamijeniti u Kraljevstvu Nebeskom koje je u vama.

Mnogi imaju intelektualno zanimanje za nešto, ali to ne znaju primijeniti na vlastiti život. Moguće je ugraditi u svoju svijest neko zavodničko „NadJa“ (na osnovi Sedukciologije) kao referentnu točku svjesnosti i praćenja zavođenja, antizavodničke svijesti, zavodničko-antizavodničke inteligencije, i zavodničkog ketmana koje vas zatim sigurnije i kvalitetnije vodi kroz život pomoću unutarnjeg dijaloga i kontrole misli, osjećaja i ponašanja kroz introspekciju (poniranje u sebe). Treba razviti osjećaj za upravljanjem informacijskim i emocionalno-energetsko-materijalnim komunikacijskim poljem ili mrežom utjecaja, djelovanja, pretvorbi i doživljaja. Kao što je evolucija djelovala na izgradnju naših kognitivnih mreža, a isto tako i kultura kroz zajednički život i društvene mreže, tako i mi možemo mijenjati sebe, svoje kognitivne mreže, navike i ponašanje pomoću znanja i svijesti o zavođenju.

Najviše što možemo uraditi, što se tiče spoznaje i obrazovanja drugih, jeste predložiti im zavodničke spoznajne alate i metode, te pričati zavodnički pozitivne, kvalitetne i zanimljive priče. Jer, kao što Kathleen Taylor naglašava: „Ja predlažem, ti uvjeravaš, on ispire mozak.“ Uvijek je onaj drugi taj koji negativno zavodi. Isus Krist kaže: „ako ne mrziš svoju majku i oca (po Žižeku oni su simbol društvene hijerarhije) - nisi moj sljedbenik“. Kako biste bili poprilično autonomni zavođeni-zavodnik potrebno je, kao što predlažu Isus i Budha, da se prijateljski raziđete ili oslobodite nasljeđa negativnih zavodničkih utjecaja roditelja, prijatelja, bračnog druga, ljubavnika, odgajatelja, prosvjetitelja, svećenika, političke stranke, kulture, znanosti, tehnologije itd., a da zadržite one pozitivne. U ovom prisvjesniku ukazat ću vam na znanje i način spoznaje koje biste trebali izgraditi i ugraditi u svijest za postizanje tog cilja.

Koje su danas zavodničke prepreke prakticiranja lozinke prosvjetiteljstva koja glasi: Sapere aude! (Služiti se vlastitim razumom!) Kant je smatrao da je cilj prosvjetiteljstva čovjekov izlazak iz stanja „samoskrivljene nezrelosti“. Čovjek je protjeran iz raja zbog toga što je jeo voće s drva spoznaje dobra i zla, dakle, protjerao je sam sebe htijući biti samosvjestan i odgovoran bez božjeg tutorstva. Mada ih je priroda odavno oslobodila tuđeg upravljanja, postavlja se pitanje, zašto se ljudi ponovno vraćaju u tu kantovu „samoskrivljenu nezrelost“ u kojoj su nemoćni da svoj razum koriste bez vodstva nekog drugog? Kod te nezrelosti ne nedostaje vlastita razuma, već se on ne koristi zbog lijenosti i kukavičluka, tj. nedostatka odlučnosti i hrabrosti da se njime služi bez tuđeg vodstva. Danas se filozofi pitaju, je li samo novac kojim se može kupiti znanje, dušebrižništvo i skrb o vlastitom zdravlju itd. kriv za dragovoljnu nezrelost koja je skoro postala čovjekova priroda? Danas je novac zamjena za sva dobra, kako materijalna, tako i duhovna, pa vam njegov višak daje moć, a nedostatak vas čini nemoćnima. Zato ga podjednako žele i oni koji ga imaju, zbog povećanja moći i oni koji ga nemaju, zbog preživljavanja.

Je li za neuspjeh prosvjetiteljstva krivo to što je ono tijekom prethodna dva stoljeća u naš životni pogled na svijet ugrađivalo stanovitu liberalno-demokratsku i sekularno-znanstvenu paradigmu koja je danas nosivi stav mislećeg Zapada, okrivljujući pri tom za čovjekovo neznanje i zaglupljivanje „tutore“, a ne i istovremeno „samoskrivljenu nezrelost“ pojedinca zbog njegove lijenosti i kukavičluka? Iskustva totalitarnih ateističkih društvenih sustava pokazala su da sekularizacija sama po sebi ne donosi veću prosvjećenost i potrebu da se ljudi „služe vlastitim razumom“. Prijelaz iz maloljetnosti u punoljetnost znači promjenu već postojećeg odnosa između volje, autoriteta i uporabe uma. Ukoliko ne uzimamo za ozbiljno „samoskrivljenu nezrelost“, društveno uklanjanje jedne heteronomije (zakonodavstva drugih) ne znači da ćemo biti autonomni, nego da ćemo najčešće tu vladavinu zamijeniti vladavinom nekih drugih drugih (npr. eksperata, danas osobito „znanstvenih“, za ovo ili ono). Negativno zavodničko uvjetovanje i utjecanje dolazi od nas samih iznutra, ali isto tako dolazi izvana od drugih, poput: religije, znanosti, ideologije, zlih političara, roditelja, prijatelja, muškaraca, žena, ljubavnika, konzervativizma, konzumerizma, zatupljujućih medija, filozofije, društvenog i državnog sustava, gena, praznovjerja itd. Međutim, mi smo ti koji trebamo uočiti negativne zavodničke utjecaje i djelovanja tih drugih, obraniti se od njih i preoblikovati ih. Jedino tako možemo biti politički „punoljetni građani“ koji mogu govoriti u ime sebe vlastitim riječima, tj. mogu misliti i djelovati na vlastitu odgovornost i živjeti svoj vlastiti život.

Danas se protiv te čovjekove samostalnosti podjednako bore politika, ekonomija, financije, znanost i religija. Ranije se smatralo da Bog (religija) ima odgovore na sva čovjekova egzistencijalna pitanja, a danas nas znanstvenici uvjeravaju da će obogotvorena znanost imati sve odgovore na sva pitanja, jer će, kakve li ironije, poput Stephen Hawkinga, spoznati božji um. Zbog toga što vladanje i posjedovanje nisu sinonimi autonomije, podvrgnuti smo uvjetovanju i dresiranju. Humanističke znanosti primjenom svojih „humanističkih“ tehnika ipak nisu omogućile čovjeku da postane gospodar i vlasnik prirode, kako je to želio Descartes, već je postao rob samoga sebe.

Velika većina ljudi je u zavodničkom smislu već mrtva, zarobljena, zastrašena ili uškopljena, jer nema spoznaju o negativnim zavodničkim utjecajima, djelovanjima, doživljajima i pretvorbama, kojima se stoga ne mogu oduprijeti. Ti ljudi su poput zombija navođeni od okoliša (prirode, kulture te upravljača stereotipima i pseudodogađanjima) i žive život po diktatu, nesvjesni da se takav način života može zaustaviti i preuzeti kontrola i odgovornost nad njim. Opažamo, osjećamo i vjerujemo da sve ima djelatni i pretvorbeni utjecaj na sve ostalo - sve zavodi sve ostalo. Mnogo je zavodničkih čimbenika koji sudjeluju u zavodničkoj igri, kako onih poznatih tako i onih nepoznatih, zato i nismo u stanju u potpunosti kontrolirati i vladati tim zavodničkim procesom. Ukoliko prihvatimo tu realnost, to i ne mora biti neka negativna okolnost i kriva polazna točka, jer nam daje veću draž i mogućnost traganja u usklađivanju i ugađanju s događajnošću i doživljajnošću svijet-svijesti.

Znanost nam se želi nametnuti kao način razmišljanja i rješenja svih prirodnih i društvenih problema ljudi. Samospoznaja nije neko znanstveno znanje niti bi to mogla biti, a to je još davno uočio Sokrat kad je govorio o zanatlijama. Filozofija je ono Sokratovo znanje neznanja, dok se znanost odnosi na znanje znanja. Na to se osvrće Carl Friedrich von Weizsäcker u knjizi Jedinstvo prirode, kad govori o dvije kulture i dva tipa „znanja“, od kojih je jedno stručno „znanje“ koje se može poučavati; drugo je „znanje“ o tome je li dobro činiti to što činim, o tome što trebam činiti - njega tražimo u samospoznaji, i ne može se poučavati kao ostala, stručna znanja. Po njemu, time što zna kako se gradi neki aparat i uspješno programira što će aparat učiniti, prirodni znanstvenik samim tim nije onaj koji zna kako bi se svijet mogao dovesti u red. Na prste možemo nabrojiti koliko ljudi u svijetu ima cjeloviti uvid u funkcioniranje svijet-svijesti i introspektivnu samospoznaju. Zašto je to tako i mora li biti tako? Problem je u obrazovnom sustavu koji na pravi način ne obučava učenike o cjelovitom znanju, a isto tako i o neznanju. U školama bi se trebalo učiti i introspekciju –

Impressum

Verlag: BookRix GmbH & Co. KG

Texte: Ivo Marinković
Lektorat: Ivo Marinković
Tag der Veröffentlichung: 15.02.2015
ISBN: 978-3-7368-7876-1

Alle Rechte vorbehalten

Widmung:
POSVETA Moje najveće bogatstvo su moje tijeloumno zdravlje, emocije, mašta, misli i ljubavi. Ovu knjigu posvećujem kraljici mog srca Amen Benardate (Amen Kyner Bernadette talentirana je ugandska R&B i Dancehall pjevačica) koja me je tijekom pisanja knjige cijelo vrijeme voljela, ljubila i bodrila. Knjigu također posvećujem duhovno-materijalnim hedonistima, ljubiteljima tijelouma, novoj vrsti lukavo iznimnih „nedovršenih ljudi“ - svim budućim naraštajima sedukciologa, sedukcioterapeuta i sedukcionista koji će kao zavođeni-zavodnici gledati, vidjeti, misliti, osjećati i doživljavati sebe, okoliš i totalitet Svijet-svijesti kroz zavodničko načelo, logiku, paradigmu i igru. Posvećujem je onim zavođenim-zavodnicima koji se mogu misaono, spoznajno i događajno-doživljajno vinuti izvan i iznad religije, mistike i znanosti. Oni će biti živi hram sedukcionizma - umijeća zavođenja/življenja - religije kojoj je Bog otišao na godišnji odmor.